Nova godina ne znači mi mnogo. Ona nije prekretnica ni vrijeme novih
odluka. Možda je to samo dobar trenutak za osvrt preko ramena, pauzu
koju ćemo svi uzeti da minutu prije ponoći na brzinu zaključimo jesmo
li ove godine zaslužili poklon ispod bora. Neće on biti ništa
materijalno, već pomisao s kojom ćemo se probuditi sljedeći dan.
Nadahnuće ili jad...
Jedna sam od onih koji čašu uvijek vide napola praznu. Nažalost. Ili
možda ne? Taj pesimizam tjera me da glavu uvijek održim iznad vode, a
osjetila izoštrena u svakom trenutku. Zato se neću zaletjeti i
proglasiti proteklu godinu potpuno uspješnom, kad znam da je uvijek
moglo bolje. Dat ću joj prolaznu ocjenu, jer nisam ni u jednom trenutku
podbacila. Možda je ovo čak moja najbolja godina do sada...
Da li bih radije da na mojoj polici visi zlatna umjesto srebrne
medalje? Naravno! Da li žalim za načinom na koji su se stvari odvile te
sparne večeri u Pekingu? Ne! Priznajem, ponekad sanjam cijeli scenarij,
izgleda da u podsvijesti još uvijek boli propuštena prilika. No,
pomirila sam se s tim da će boljeti cijeli život. Ili možda do onog
puta kad se dogodi savršen skok u savršenom trenutku. Protekla godina
mi to nije donijela. Međutim, “poraz” na Olimpijskim igrama učinio je
za mene puno više od svih onih pobjeda u nizu. Donio je spoznaju. Ne
mogu je staviti na papir, ona samo jest i s njom je život sada puno
lakši.
Svjesnija sam svoje ranjivosti i nesavršenosti, a time moja borba
dobiva drugačije značenje. Poznajem osobu u ogledalu, svaku njezinu
manu i kvalitetu, mogu joj priznati sve najcrnje misli i to je u redu.
Znam što me čeka i što mogu od nje očekivati. S otvorenim kartama, igra
je puno lakša.
Pokušat ću nadmašiti 2007. Blanka iz prošlosti uvijek je moj najljući
protivnik.
Postoji jedna mudra izreka. Govori o tome kako smo previše opterećeni
mišlju o stizanju na vrh, da zaboravljamo uživati u samom putovanju.
Nadam se da nikad neću dosegnuti taj vrh, da nikad neću osjetiti kako
sam došla do kraja. I onda kad mu se približim, vidjeti ću mnoge druge
planine oko sebe, još više i zahtjevnije i znat ću da sam još uvijek
sasvim mala i nebitna. Zato se nemojmo zavaravati da možemo promijeniti
svijet. Imamo moć utjecati samo na nas same, i ako ne damo maksimum u
tom nastojanju, bacamo u vodu sve talente koje nam je Bog dao. Sretna
Nova!
BORBA Svjesnija sam svoje ranjivosti i nesavršenosti, a time moja borba dobiva drugačije značenje
