Nakon što je Borna Ćorić javno, na konferenciji za novinare, zamjerio ovom novinaru da “uvijek donosi neke svoje zaključke i stavlja se na Krajanovu stranu”, nije bilo druge nego sjesti s njim i raščistiti stvari.
Pretpostavio sam da se to, osim na ovu aktualnu, odnosi i na onu situaciju iz 2016. kada je Borna, nezadovoljan što nije bio u sastavu za finale s Argentinom (a zbog ozljede nije mogao igrati), nakon toga neko vrijeme bojkotirao Krajana i reprezentaciju.
– Nije 2016. bilo onako kako se činilo – kaže Borna.
Karlović nije bio problem
Objašnjavam mu da se ne stavljam na Krajanovu, nego na stranu hrvatske reprezentacije, kao neku vrstu općeg interesa.
I zato sam tada “prozivao” Ćorića, nešto kasnije Matu Pavića, a mnogo prije to sam zamjerao i Goranu Ivaniševiću koji dvije godine nije nastupao za Hrvatsku zbog sukoba sa Suadom Rizvanbegovićem.
I iz ovog malog vremeplova vidi se da je reprezentacija vječna, a sve ostalo prolazno. Vjerojatno je sada i Goranu žao što dvije godine nije bio u najdražem dresu...
Kad smo to raščistili, razgovor smo nastavili aktualnim temama.
Morate priznati da ovo sa smjenom izbornika Krajana uoči polaska u Madrid ružno izgleda, nije li se to moglo izbjeći?
– Ha, je li se moglo izbjeći... Moglo se svašta. Da se ja nisam ozlijedio ove godine, možda bih bio u Top 10. Slažem se da tajming nije dobar, ali mi smo, i to zajedno, odlučili tako. Da odemo sa Škugorom i zadržimo koliko-toliko dobru atmosferu.
Je li problem bio u raspodjeli premija ili u tome što je izbornik Krajan, nakon Čilićeva odustajanja, pozvao Ivu Karlovića?
– Karlović nije bio problem. Nakon što je Marin otkazao, Karlović je postao naš drugi najbolji igrač i normalno je bilo da ga se pozove.
Ali on igra Challenger u Houstonu, dovoljno je da stigne do polufinala pa bi već imao problema s pravodobnim dolaskom u Madrid, a u ponedjeljak ga čeka Hačanov. Ne bih sad ulazio u detalje, ali Ivo je odlučio igrati Houston i time se sam eliminirao.
Kako vi gledate na Krajana, u jednom razdoblju bio vam je i trener?
– Nemam ništa protiv Krajana, ali možda sam mogao biti u sastavu za finale s Argentinom 2016., to me i sad boli. Sad smo kao tim imali nesuglasica s njim, ne bih o detaljima, sjeli smo, razgovarali i nismo našli rješenje. I nakon toga smo mi igrači odlučili kako smo odlučili.
Ako se nikako niste mogli “naći”, zašto Krajanovu smjenu niste tražili prije, a ne u “minutu do 12”?
– Svi mi imamo svoje karijere, proces usuglašavanja traži vremena, dok se nađemo... A takve odluke ne donose se u pet sekundi.
A kako gledate na svoju sezonu, vjerojatno niste zadovoljni?
– Nisam zadovoljan, očekivao sam puno više. Prvi je dio manje-više bio u redu, ali od Hallea sam imao prilično problema sa zdravljem. Pukao mi je trbušni mišić, zbog toga nisam igrao ni u Wimbledonu, u Umagu me uhvatio vrat, na US Openu sam imao problema s leđima (predao Dimitrovu – op. a.). Nisam mogao ni redovito trenirati i sve je to došlo na naplatu.
Priznajem da sam težak
Barem ste popravili statistiku u mečevima nakon izgubljenog prvog seta, ove godine 13-14?
– Rezultatski gledano, to je bilo jedno uspješno razdoblje, no igrački gledano, nije. Bolje bi bilo da sam te mečeve dobivao u dva seta i manje se trošio. Najbolji tenis igrao sam na zemlji, ali treba ponekad imati i sreće.
Malo vas je vjerojatno poremetila i promjena trenera. Jeste li s Piattijem prekinuli zato što je preuzeo Šarapovu ili je bilo još nečega?
– Šarapova je bila samo šlag na torti, ali nesuglasica je bilo i prije. Moguće je da me je i taj raskid malo omeo...
Bije vas glas da mijenjate trenere kao čarape. Martin Štepanek vam je sedmi ili osmi?
– Više od pola tih trenera otišlo je svojom voljom... Ali, dobro, priznajem da sam težak na terenu. Nadam se da će ovo s Martinom potrajati dulje, poznajem ga otprije i dobri smo prijatelji.
Što očekujete od svojih mečeva u Madridu?
– Nikad nisam igrao u Madridu u dvorani, vidjet ćemo. I Medvjedev i Nadal su favoriti, ali tenis je čudan sport i iznenađenja su uvijek moguća.
Trener je onaj koji kaze ko ce igrat a tko ne izgleda ovdje naopako