Elitno drušvo upotpunjavaju Brazil, Argentina i Meksiko. Brazil smo gledali na Poljudu, Hrvati su čak i vodili protiv svjetskih prvaka. Ne podcjenjujući nimalo našu vrstu, treba reći da je sve to bila mala varka, iluzija kojom se Selecao koristi u prijateljskim utakmicama.
Sila igrača kojom raspolažu daje za pravo smatrati ih jedinom reprezentacijom SP-a koja je klasa za sebe. Utakmice poput poljudske Brazil igra "pod ručnom", a kad je otpusti protivniku se događa ono što je osjetila Argentina u finalu Kupa konfederacija. Potop, poput onog biblijskog. No, Brazil nije neranjiv, jer ni sjajni vratar Dida ne može uvijek spasiti propustima sklone obrane. S njima nitko ne stane u istu rečenicu, pa ni Hrvatska, no lopta je okrugla...
Argentina se dugo traži, sada napokon ima generaciju pobjednika (pobjednik SP-a nada, olimpijski pobjednik) predvođenu osebujnim izbornikom Pekermanom. Snagu je demonstrirala pobijedivši Brazil u kvalifikacijama, uz njega je jedan od favorita SP-a. Pobijedila nas je u skupini u Francuskoj 98., a i u Njemačkoj gauči će biti favoriti koje bi bilo dobro izbjeći.
Meksiko je plutajuća mina, naoko poželjan protivnik, no iznimno nadarena momčad na Kupu konfederacija pobijedila je i Brazil. Stalno je tu negdje, no teško da ima snage otići do kraja. Mi smo od sinova Azteka lekciju naučili u Japanu 2002. i teško da će izbornik Kranjčar ponoviti Jozićeve pogreške. Zato: Meksikanci, dođite nam opet!
