Na najvećem japanskom stadionu u Yokohami gledali smo nogometno finale Olimpijskih igara, a tamo je bolji od Španjolske s ukupnih 2:1 (1:1 u regularnom dijelu) bio Brazil.
Naime, na istom mjestu odigrana je i finalna utakmica Svjetskog nogometnog prvenstva 2002. godine između Brazila i Njemačke, a igrači iz Latinske Amerike i tada su slavili pobjedu (2:0). Izgleda da ‘podzemne vode’ na tom području utječu na njih na dobar način.
No, vratimo se olimpijskom finalu i recimo da je Brazil zasluženo slavio jer na terenu je i statistički bio bolji od Španjolske.
Malcom sve riješio
Prvu pravu priliku imao je u 38. minuti igre kada mu je dosuđen jedanaesterac. Sudac Chris Beath dao je znak za VAR provjeru kada je vratar Unai Simon faulirao Matheusa Cunha i nakon provjere pokazao je na bijelu točku. Priliku za vodstvo tada nije iskoristio Richarlison, koji je promašio penal! Njegov loši pokušaj otišao je visoko iznad prečke.
Atmosfera u redovima Brazila popravila se u sudačkoj nadoknadi na kraju prvog poluvremena (45+2.) kada je Dani Alves namjestio loptu koju Matheus Cunha pak izbliza šalje u donji desni kut španjolskog vratara. Tu pomoći nije bilo i Brazilci su poveli 1:0.
No, furija je poznata po tome da odustajanja nema. Sjetimo se samo kako su se psihološki vratili u igru na ovogodišnjem Euru kada su im Hrvati zabili nekoliko golova za izjednačenje. Tako je bilo i sada.
U 61. minuti Carlos Soler je poslao precizan centaršut u šesnaesterac, Mikel Oyarzabal ga je prihvatio i zakucao loptu u mrežu brzim udarcem. Golman je bio bespomoćan, a rezultat se poravnao na 1:1.
Olimpijska medalja nešto je za što su obje momčadi dobro zagrizle pa se borba nastavila u produžecima.
Utakmicu i pobjednika riješio je čovjek koji je u igru ušao u 91. minuti, napadač Zenita, Malcom koji je zabio za 2:1.
Brazil je tako na stadionu u Yokohami 19 godina nakon zlata sa SP-a došao i do drugog olimpijskog zlata. Prvo su osvojili prije pet godina u Rio de Janeiru, na domaćoj Marakani. A u vitrinama imaju još tri srebrne i dvije brončane kolajne.
Španjolska će se morati zadovoljiti srebrom ovaj put. Jedno osvojeno olimpijsko zlato u nogometu imaju s Igara u Barceloni 1992. godine kada su u finalu, pred 95.000 gledatelja na Nou Campu, pobijedili Poljsku 3:2. Osim zlata i ovog srebra sada, imaju još jedno iz Sydneya 2000. godine.
Recimo da je cijelu finalnu utakmicu odigrao bivši dinamovac Dani Olmo.
Bez sjaja nema zlata
Pogledamo li utakmicu pak sa statističke strane, reći ćemo da su igrači izbornika Luisa de la Fuentea tradicionalno držali veći posjed lopte (54 posto), dok je Brazil imao 46 posto. Ipak, to im nije pomoglo jer Brazil je bio učinkovitiji s ukupno 14 udaraca, od toga četiri u okvir gola. Furija je upisala osam udaraca, a tri u okvir gola.
Brazil je predvodio 38-godišnjim Dani Alves, zvijezda São Paula i bivši desni bek Barcelone, koji je ostvario san:
– Svaki sportaš želi biti ovdje. Čast mi je biti ovdje, predstavljati svoj narod u nogometu. Oni koji me poznaju znaju da imam mladenački duh i da mi je ovo prvi put da ću doživjeti isto iskustvo kao i mladići iz reprezentacije. Iako sam uživao u nekim velikim trenucima u svojoj karijeri, s obzirom na to da sam prvi put na Olimpijskim igrama, osjećam neke leptire u trbuhu.
No, mora se priznati da je i Španjolska ovog ljeta napravila dobar posao, došla je do polufinala Eura i sada osvojila olimpijsko srebro. No, još nisu pravi, a bez sjaja nema ni zlata.
Podsjetimo da je u susretu za broncu Meksiko pobijedio Japan s 3:1.
>> Pogledajte: Tonči Stipanović osvojio je povijesno srebro za Hrvatsku!
espanjelosi su baš bili preloši i nedostojni grandioznog olimpijskog finala