Nekoliko prijatelja iz Hrvatske je skeptično oko ljubavi Brazilaca prema nogometu. Misle da je prenapuhano i lažno. Probao sam dočarati dojmove iz Sao Paula po tom pitanju.
Scena 1.
Šetate Avenida Paulistom i dolazite do jednog od glavnih muzeja u Brazilu, MASP-a, a na platou muzeja gužva i komešanje. Starija generacija s tinejdžerima, ljudi u motorističkim jaknama i nogometnim dresovima, cure s dečkima... Grupice se mijenjaju, razgovor je živ i svi gledaju prema dolje. Razlog? Razmjena sličica nogometaša za album Svjetskog prvenstva.
Scena 2.
Mirisi nadjačavaju zvukove, a zvukovi ti ne daju da razmišljaš. Sve jače zujanje u ušima dolazi od žuto-zelenih truba. Njih stišću 20-godišnjaci u nadi da će ih prodati nekome od 1,5 milijuna ljudi koji svaki dan prođu ulicom «25. ožujka» u centru Sao Paula. Kako ulica počinje padinom pogled od gore je nevjerojatan. Ljudski mravinjak koji je nastao zbog trgovina brazilskim rekvizitima i istih takvih štandova. Ima toliko prolaznika da se prodavači niti ne cijenkaju za lažnjake brazilskih dresova, majici, haljina, karnevalskih maski, šalova, truba, zastavica i još stotine drugih proizvoda. Zajednička im je boja. Sve mora biti žuto-zeleno, a ako ima broj 10 i natpis Neymar Jr. cijena raste. Može proći i plava boja (boja gostujućeg dresa Brazila). U Sao Paulu se čini kao da svi Brazilci nose Neymarov dres.
Scena 3.
«Kada bi se ponovila 1950., kada smo izgubili naslov svjetskog prvaka od Urugvaja u posljednjim trenucima, Brazil bi stao. Gospodarstvo bi stalo, vjerojatno bi bili veliki neredi i država bi jednostavno stala. Na koliko? Ne znam, to nitko ne zna. Zašto uopće spominješ 1950.? Rekao sam ti da je to tabu tema», objasnio je 53-godišnji Almiro.
Scena 4.
Još krajem 1970-tih, Brazilcima je dan za kino bila nedjelja. Za razliku od Europe, gdje su se prije samog filma puštale vijesti (iz zemlje i svijeta), u Brazilu se prikazivao pregled nogometnih događanja taj tjedan. Zamislite emisiju s golovima i šansama Prve HNL i prebacite ju u kino.
Scena 5.
«Kako misliš za koga ćemo navijati? Pa igra Argentina protiv nekog. Uvijek navijamo za tog nekog», više rukama nego riječima objasnio je Felipe, 30- godišnjak koji je sam od sebe rekao: «Hrvatska? Lijepo ste igrali, pokradeni ste.» Čuli smo da dosta Hrvata ide u Rio de Janeiro navijati za BiH protiv Messija i društva, a uz potporu Brazilaca gauchosi neće baš imati domaćinsku atmosferu.
Toliko Brazilci vole nogomet i svoju reprezentaciju.
>>Sad vam je sigurno žao što ste hranili Tamagotchije
>>Poštovanje nismo dobili od Japanca, ali smo ga zaradili kod Brazilaca
>>Nisu Hrvati svjesni koliko znači otvaranje s Brazilom
1954? Really?