Nakon što je Dinamo četiri kola prije kraja prvenstva osvojio naslov prvaka HNL-a za sezonu 2022./2023. te je taj dio priče završen, vrijeme je za evaluaciju dosadašnjeg rada Hajdukova trenera Ivana Leke. Iako u finalu Hrvatskog kupa sa Šibenikom na Rujevici 24. svibnja ima priliku donijeti Hajduku trofej, nakon četiri mjeseca na funkciji trenera splitskih bijelih brojke govore da je Leko uvjerljivo najlošiji Hajdukov trener ove sezone.
Trojica trenera vodila su splitsku momčad ove sezone, Valdas Dambrauskas, Mislav Karoglan i Ivan Leko. Gledajući isključivo rezultate u HNL-u, trener Dambrauskas dobio je otkaz nakon sedam ligaških kola u kojima je postigao četiri pobjede i jedan neodlučen rezultat, uz dva poraza, što daje brojku od 1.86 bodova osvojenih po utakmici, uz gol-razliku 14:9. Nakon Dambrauskasa je Hajduk preuzeo njegov pomoćnik Karoglan, za kojeg se cijelo vrijeme govorilo da je privremeno rješenje, iako u osam ligaških utakmica na klupi Hajduka nije ni jednom poražen (pet pobjeda, tri remija) te je bio na visokih 2,25 bodova po utakmici, uz gol-razliku 22:9.
Na scenu je u 2023. kao velika trenerska akvizicija stupio Leko i - osvojio uvjerljivo najmanje bodova po utakmici (1,60), uz uvjerljivo najlošiju gol-razliku koja je trenutačno jedva u plusu (25:23). U 15 ligaških utakmica na klupi Hajduka, Leko ima učinak od sedam pobjeda, tri remija i pet poraza.
Zašto nam svi najvažniji pokazatelji govore da su Dambrauskas i Karoglan znatno uspješniji od Leke? Nekoliko je razloga. Prvi možemo iščitati iz formacija koje su koristili. I Dambrauskas i Karoglan su ove sezone u gotovo svim utakmicama (svaki sa samo jednom utakmicom iznimke) koristili formaciju 4-2-3-1, na kojoj je Hajduk temeljen u posljednjih godinu i pol. Igračima nakon smjene Dambrauskasa nije stvaran prevelik stres promjenom zadaća na terenu, pa su zbog toga pod Karoglanovim vodstvom igrali najbolje u ovoj sezoni.
Leko je, međutim, imao drukčiji pristup. Unatoč tome što je i onaj rubni poznavatelj nogometa shvaćao da Hajduk jednostavno nema igrače za formacije 3-5-2 ili 3-4-2-1, Leko je tvrdoglavo htio promijeniti sve ono što su igrači Hajduka učili i na što su se navikavali u proteklih 18 mjeseci, samo da bi momčad igrala u njegovoj omiljenoj formaciji. U šest utakmica Leko je forsirao formaciju, igračima je bilo vidno nelagodno i zbunjujuće, a ostvarene su tri pobjede i tri poraza, uz negativnu gol-razliku 9:12.
Tek nakon šest utakmica Leko je izjavio da “ne prolazi 3-5-2”, što mu je na tisuće ljudi glasno sugeriralo još i prije nego što je ijedna od tih utakmica odigrana. Istina je da je i Hajduk mogao bolje pripremiti momčad za Lekin dolazak, ili pak s Lekom dogovoriti da se pričeka do ljeta, ali to ne isključuje činjenicu da je Leko, kao stručnjak s trofejima u ozbiljnim ligama, morao prepoznati da radikalno mijenjanje formacije u tom trenutku, za ovaj kadar Hajduka ne bi bio dobar potez ni na treningu, a kamoli u šest ligaških utakmica.
Drugi očit element u kojem se Leko razlikuje od Dambrauskasa i Karoglana su izjave. Dok su se dvojica njegovih prethodnika nerijetko i nakon pobjeda fokusirala na ono što u igri treba popraviti, sadašnji strateg Hajduka radio je obrnuto. Primjerice, nakon samo 2:2 s Istrom na Poljudu, izjavio je da je Hajduk “odigrao najboljih 70 minuta u ovom proljeću”, i nije to jedina takva izjava nakon propuštenih bodova.
Leko se od svojih prethodnika razlikuje i po fokusu. Primjerice, nakon 0:0 s Dinamom na Poljudu protekli vikend, na pitanje o navijačima pohvalio je njihovu podršku, pa dodao da o tome ne govori često da ne bi ispalo da skuplja neke bodove, aludirajući na bodove za popularnost. Skupljao ili ne te bodove, manje je bitno. Sama činjenica da mu se skupljanje bodova uopće vrti u glavi i oduzima mu energiju potvrđuje da nije maksimalno fokusiran isključivo na kvalitetu nogometa svoje momčadi. Dambrauskas i Karoglan nikad nisu govorili o skupljanju bodova među navijačima, govorili su samo o bodovima na ljestvici..
