Oni su požurili sa stadiona na drugi izlaz, pa smo tako ostali bez, recimo, Mandžukićeve ocjene je li bio 11-erac na njemu. Ili da objasni kako napadač od 15 milijuna eura u ovakvoj, tvrdoj utakmici, promaši onakav "zicer".
Odnosno, nismo dobili Vrdoljakov odgovor na upit zašto nije prekršajem već na centru zaustavio dodavača za drugi gol Lukakua. A vratar Tomislav Butina javio se mobitelom i prokomentirao prvi primljeni pogodak:
- Dečki su u živom zidu poskočili, očekivali su visoku loptu, no Bernardez je opalio i ispod nogu im je lopta otišla u moj dalji kut. Bio sam dobro postavljen, očekivao sam jak udarac u svoj kut, no čovjek je pogodio dalji kut...
Osjećate li krivnju?
- Ne, nimalo! Znam da je Dinamov golman uvijek kriv kad primi gol, ali doista sebi nemam što predbaciti. Da sam primio gol u svoj kut, bila bi to druga priča.
Zašto su prekidi konstantno kobni za Dinamo?
- Nedostaje nam koncentracije svih 90 minuta. Eto, i od Anderlechta smo sat vremena bili znatno bolji, nakon toga je utakmica "smrdjela" na 0:0, no završilo je ružno. I tako se stalno događa, uvijek kad europska utakmica "smrdi" na remi, mi izvučemo deblji kraj.
Je li problem u slabašnoj domaćoj ligi, u kojoj obično nakon sat vremena vodite s nekoliko pogodaka razlike i onda željno čekate kraj?
- Slažem se. I u Hrvatskoj ligi griješimo, ali te pogreške nitko ne kažnjava jer smo znatno kvalitetniji. I onda, kad izađemo u Europu, događa nam se ovo. Ali, nevjerojatno je da baš ni u jednoj utakmici nemamo nimalo sreće, ni trunčicu!
Je li bio 11-erac na Mandžukiću?
- Bio sam udaljen 100 metara, bilo bi glupo da nešto govorim.
Butina ostavi se branjenja i nastavi s cuganjem