U najlošijoj utakmici reprezentacije u njegovom mandatu, izbornik Ante Čačić ostao je dosljedan sebi i nije uočio ni promil svoje krivnje za šokantan poraz u Reykjaviku. Iako su iz aviona bili vidljivi simptomi izbornikove neodlučnosti, ukočenosti, potpunoga grča kreativnosti pa mu se opet, po tko zna koji put dogodilo da je kompromiserski tolerirao ‘izostanke’ nekolicine ključnih poluga, poput Kovačića ili Mandžukića, a da su istodobno Pivarić, Jedvaj ili Perišić bili lišeni bilo kakvoga podražaja s klupe.
Ništa od Mateove inovativnosti, prodornosti, lucidnosti, još manje od bekovske inicijative, probojnosti, čak niti jednoga centaršuta. Uspjelo je pritom Čačiću sputati čak i Perišićevu eksplozivnost, dok je jedina donekle raspoložena figura u našoj momčadi bio Luka Modrić. No, i on je u jednom trenutku, svjestan svoje usamljenosti i bespomoćnosti, ugasio motore.
Žalio se naš Ante na energetsku inferiornost, a onda na klupi cijelu utakmicu držao Roga, Čopa, Andrijaševića... (na vrijeme je uveo samo Brozovića), iako mu je momčad vapila za većom dozom svježe krvi. Kao da izbornik ništa nije naučio iz svojih pogrešaka u utakmicama protiv Portugala ili Turske u Zagrebu, iz kojih također pamtimo izostanke bilo kakve smislene i planirane trenerove reakcije u kritičnim trenucima. Ante Čačić oslanja se samo na klasu naših vedeta i nikada nema plan B.
- Mogu se složiti da smo loše igrali. Nismo ostvarili što smo željeli, sigurnosti u pasu, puno je bilo tehničkih pogrešaka, dosta igrača griješilo u primanjima lopte... A domaćini su imali više energije, više uzimali ničije lopte, bila je to utakmica bez šansi praktički i taj prekid na kraju donese gol - žalio se Čačić i dodao:
- Govorili smo cijelo vrijeme da je Island respektabilan, ali utakmica je išla tijekom kojim jest, nismo imali energije za takvu utakmicu, nedostajalo nam je preciznosti, igre bez lopte, otkrivanja, a nikako nam nije odgovarala agresivna igra Islanđana.
Na pitanje o izostanku reakcije s klupe, opet neuvjerljiva izbornikova objašnjenja.
- Imam dosta igrača koji nemaju previše minuta u reprezentaciji niti u klubovima, ne mogu vaditi Vidu pa uvoditi novog stopera, izgubili bismo tandem koji se bolje poznaje..., možda bi bilo bolje da nisam ni vadio Mandžukića, ali pokazao je volju da igra, primio blokadu... Santini je trebao držati skok i zadržati loptu... To je kibi-dabi, nije to bilo ključno, nego da se nismo nametnuli, domaćin je bio agresivniji, žustriji, brže je prebacio loptu na našu polovicu i to mu se isplatilo - uzvratio je Čačić.
Islanđani su do pobjede došli na već tradicionalan način, iz prekida, tj. kornera: Magnusson je nedopustivom nesmotrenošću naših ostao sam na skoku i lakoćom ubacio loptu u mrežu. A sve što je u Reykjaviku demonstrirala Čačićeva goropadna Hrvatska bio je jedan jedini šut u okvir vrata, pokušaj Brozovića u 66. minuti.
Tako nas je islandski brodolom podsjetio na neke od najbolnijih poraza reprezentacije u kvalifikacijama, poput Štimčeve Škotske ili Kovačeve Norveške, nakon kojih su oba spomenuta izbornika morali isprazniti svoj ured.
