Statistika je neumoljiva i ubija u pojam Hajdukova trenera, prvoga španjolskoga stručnjaka na klupi jednoga hrvatskog prvoligaša. Dakle, Joan Carrillo u prvih je 14 utakmica ovoga prvenstva osvojio samo 25 bodova (i drži četvrto mjesto u 1. HNL), tri manje i od čovjeka za kojega se mislilo da je najveći Hajdukov trenerski promašaj, prošlosezonskog Kosova otkrića, Slovenca Pušnika.
Dapače, Carrillov učinak u prvih 14 prvenstvenih kola od 59,5 posto osvojenih bodova drugi je najlošiji start Hajduka u sezonu otkad je 2013. godine počela liga s 10 klubova. Slabije su startali samo Vukas i Tudor u sezoni 2014./2015. kada su nakon 14 kola imali samo 23 boda (54,7 posto), a Igor Tudor bio je i najuspješniji trener bijelih na startu sezone sa 71 posto osvojenih bodova nakon 14 kola (sezona 2013./2014.).
Što lošiji, to privlačniji
Vjerojatno se nakon svega pitate – što još Carrilla drži na Hajdukovoj klupi? Pod jedan, predsjednik Kos, ili oni koji su mu doveli Španjolca, teško ga se mogu već sada odreći budući da se u isto vrijeme prošle godine nisu odrekli tek mrvicu boljega Pušnika. Njega su čekali do kraja studenoga, odnosno ispadanja od Splita u Kupu.
I pod dva, frapantan je podatak da Hajduk ove sezone ima prosjek gledatelja na Poljudu u Hrvatskoj ligi čak 12.163, što je najbolja gledanost unatrag pet godina. Za ne vjerovati; što je Hajduk lošiji, to je privlačniji publici, i na tom argumentu Carrillo može graditi svoju obranu.
Kad se tome doda činjenica da je Carrillo prvi Hajdukov trener nakon devet godina koji je svladao Dinamo u Maksimiru, te da je u posljednjem dramatičnom derbiju s plavima katastrofalna pogreška pomoćnog suca možda otela još jednu pobjedu nad režimskim klubom, nije li to onda upravo savršena pozicija za trenera Splićana? Istodobno ratnik i heroj publike, te patnik i žrtva sudačkih nepravda.
Najgore za Carrilla zapravo bi bilo da Hajduk iznenada počne pobjeđivati. Zamislite tu nevolju; preskoči Rijeku i Osijek i skoči na drugo mjesto, a Dinamo mu opet pobjegne 17 bodova, kao na kraju prošle sezone. Kako se onda od toga obraniti? Kako pravdati remije s Interom, Lokomotivom i Slavenom ili nezapamćeni niz poraza od Rijeke?
Uvijek ista priča
Uglavnom, hajdučka priča već godinama ima iste obrise, bez obzira na imena protagonista na klupi. Jedina konstanta je širenje “zaraze” među navijačima, porast broja članova svake godine, a struka odavno ne bilježi nikakve značajnije kvalitativne pomake. Dapače, njezina najnovija misija glasi – kako zadržati Hajduk na poziciji treće snage hrvatskog nogometa? Takvi, s izvršiteljem Carrillom i ideologom Brancom, teško mogu izdržati hrvanje s Osijekom.
