Neki od mojih suigrača zovu me Magarac, govori u smijehu Kai Havertz. Njemački napadač stigao je u Chelsea za 72 milijuna funti iz Bayer Leverkusena 2020. godine, a u slobodno se vrijeme voli brinuti o životinjama. Njegova dobrotovorna organizacija upravo se time bavi. Kasnije se sve proširilo na rad s ljudima - razvoj mladih i skrb za starije osobe. No, zašto takav nadimak? Kada je pod velikim pritiskom, druži se s njima!
- Od prvog dana sam osjećao poseban odnos prema magarcima. To je vrlo mirna životinja, a i ja sam miran. Cijeli dan odmaraju, ne rade mnogo, samo žele živjeti svoj život. Uvijek sam ih volio. A kad bih izgubio, otišao bih u prhvatilište za životinje. Gledaš životinje, vidiš nešto ljudsko u njima. Bila je to neka vrsta oporavka, mjesto gdje sam osjetio mir - dodaje napadač Chelseaja.
Havertzova majka bila je odvjetnica, a otac policajac. Kad je bio mali, odrastao je u Aachenu, poklonili su mu umiljatog magarca. Kad je napunio 18 godina, dobio je tri prava:
- Poseban dar. Prvi se zvao Toni, zadnji se zove Nada, spašen od mesara, s užetom doslovno oko vrata. Već je bio mrtav, sada ima dobar život - kaže Havertz.
Kai, dakle, nije tipičan nogometaš. Otkriva se da su dobrotvorna iskustva oblikovala i njegovu osobnost i njegov razvoj kao igrača. Utočište za magarce posebna je priča u njegovu životu. Njihova smirenost bila je težnja i utjeha, sredstvo učenja prepuštanja. Do te mjere da kaže:
- Nogomet nije najvažnija stvar u mom životu. Druge stvari su možda 100 puta važnije. Možda to nije lako reći i ljudi to ne vole, ali ja se tako osjećam - kaže Havertz.
Pričao je i o novcu u nogometu.
- Bio sam Chelseajev najskuplji igrač. Ne razumijem kako se plaća toliki novac. Pogledajte naše nedavne transfere. To donosi pritisak jer ljudi misle da si ti Messi - zaključuje.
