\"Nema šanse da se ikad više vratim u klub! Nakon svega što su mi napravili, poručujem im: Zbogom! Pa imam ja svoj obraz i čast koja je iznad svega.\"
Zborio je tako Miroslav Blažević nakon odlaska iz Dinama. 1983. godine! Dakako, tada još navijači nisu bili navikli na blefove i \"akrobacije bez legitimacije\" (kako sam voli reći) velikog maga. Pa se još tri puta vraćao u Maksimir. I još toliko puta nudio Mamiću.
Nekako slično zvuči ovih dana sapunica oko Ćirina ostanka/odlaska iz Zagreba. Pa smo od početnog šoka \"Ćiro već odlazi iz Zagreba?!\" stalnim promjenama mišljenja i obratima brzo došli do komentara \"Ma, već je dosadan\".
Iako je jučer ponudio napredak: isto mišljenje kao dan prije! Barem u rano poslijepodne ponedjeljka...
– Neću ostati u Zagrebu, a odlazim i iz hrvatskog nogometa – ponovio je.
Čak su i mediji susjednih zemalja prenijeli njegovu izjavu da se ostavlja nogometa. Je, moš\' mislit. Baš u godini u kojoj će obilježiti 50 godina na klupi, pola stoljeća nakon što je debitirao kao trener švicarskog Veveya, da ne vodi ni jednu utakmicu.
Istina, znamo kako financijski stoje naši klubovi i koliko je taj aspekt Ćiri važan u usporedbi s rezultatskim izazovom. No klubovi iz liga petice baš se i ne otimaju za našeg brončanog viteza, a u dalekim krajevima plaćaju, ali je predaleko od srca (čitaj: naslovnica)... I dok svaki dan priča o \"neznalici\" Mamiću, \"slonu u staklarni\" Jovanoviću, \"prevarantu\" Bandiću i \"zlatnom\" Mediću, HNL-u ipak treba Ćiro! Jer je legenda, jer je napunio tribine Kranjčevićeve (što je izgledalo gotovo nemoguće), dovukao je publiku gdje je god gostovao, vratio je ljudima zabavu u našoj siromašnoj ligi. I zna, kao i svi mi, da će Bandić pronaći novac. A obraz? Hm...
jasno je da su protiv Ćire u HNL-u samo komunistički i jugonostalgičarski kadrovi, kao i oni što u nogometu nisu napravili NIŠTA.