Ćiru Blaževića, izbornika nogometne reprezentacije BiH, nisam prvo uspio dobiti jer je njegov mobitel čitav dan bio isključen. No u petak se trener svih trenera javio i odmah upitao koji je razlog poziva:
- Pa, Ćiro uvijek ima razloga vas nazvati. Evo, neki mediji u BiH objavili su niz vaših grubih, u pojedinim segmentima i vulgarnih izjava uperenih protiv ljudi iz NS BiH, a sve vezano uz nepronalaženje protivnika koji bi se suprotstavio vašoj reprezentaciji 11. veljače u jedinoj pripremnoj utakmici uoči kvalifikacijskog susreta za odlazak na SP u Južnoj Africi 2010. godine s Belgijom u Genku 28. ožujka i 1. travnja u Zenici.
Nije prvi put
- Sine, je li ti to mene nešto z.......? Pa ti znaš da ja nisam takav. Nije to prvi put da mi u usta stavljaju riječi koje ni u snu ne bih izgovorio. Nisam ti ja od nekih tračeva, a to što piše nije ništa do obični trač.
- Znači niste o ljudima iz saveza govorili da su neradnici, nesposobnjakovići, kompromitirani svim i svačim...?
Prizemne budalaštine
- Nije to način na koji ja komuniciram s javnošću, moje metode su drugačije i uvijek poštene. Ja sam čovjek vjernik - katolik i kao takvome ne bi priličilo da se služim nekakvim prizemnim budalaštinama. Nemojte inzistirati da demantiram ili potvrdim to što piše, to jednostavno nije vrijedno spomena. Ma, najbolje je s vama novinarima uopće ne razgovarati. Uostalom, svega mi je dosta, prekipjelo mi je. Najbolje da od svega dignem ruke, da sve napustim, da odem iz Bosne i Hercegovine u...
- To znači...
- To ništa ne znači! Možemo li razgovarati o nečemu lijepom? Ima li što lijepo u Hercegovini, u Mostaru, Širokom Brijegu?
- Pa, evo vrijeme se proljepšalo, kiša prestala, sunce je zasjalo, otoplilo je...
- E, to sine, o tome mi pričaj, a ne o tračevima i glupostima. Još ovako preko telefona. Slušaj, idemo prekinuti, vidjet ćemo se 9. veljače dolje u Međugorju, popiti kavu i normalno razgovarati.
- Odlično. Znači, ostajete u reprezentaciji i dovodite nogometaše u Međugorje. Nego Ćiro gdje se sada nalazite, jeste li u Zagrebu ili negdje u BiH?
Sad sam u tunelu
- Nisam ni u Zagrebu ni u BiH, nego u tunelu! Vidiš da nešto krči u mobitelu, jedva te čujem i ništa ne razumijem. Ma, stalno sam u tunelu.
- Negdje putujete?
- Putujem, putujem! Putujem kod liječnika, kod psihijatra! Ovakvo stanje zahtijeva liječenje, hitno mi je potreban psihijatar. Zar i najnormalniji ne bi obolio u ovakvoj situaciji, završio je Ćiro Blažević.
