Bilo je točno pet minuta i 7 sekundi do isteka prve runde (a ona je trebala trajati 10 minuta) kada je Mirko Filipović u tokijskoj Saitama Areni osigurao svoju 9. uzastopnu pobjedu u slobodnoj borbi. Tehničkim je nokautom Cro Cop pobijedio 12 godina mlađeg Roquea Martineza pa je tako hrvatski gladijator zadržao osjećaj gorčine poraza zaključan u ladici jer mu se posljednji dogodio još u studenome 2013. godine.
Medicinski prekid
Cro Cop tako je u svojoj borilačkoj karijeri postao ono što nikad nije bio u svom privatnom ili poslovnom životu – postao je “laktaroš”. Naime, Amerikanac s Guama nova je žrtva Hrvatova razornog lijevog lakta pa je nakon naše, po njemu neuspjele dosjetke, Mirko kazao:
– Lakat je legitimna tehnika i ja sam je iskoristio. Zašto ne bih to izveo kad sam u tome vješt.
A da je lakat postao njegovo novo brutalno i razorno oružje kao što je nekad bio high-kick, vidjelo se još u travnju 2015. u poljskom Krakowu, kada je Cro Cop istim sredstvom uzvratio Gabrielu Gonzagi za jedan bolan, možda i najteži poraz u karijeri. Mirko je Brazilca uzdrmao na nogama, lijevim laktom u klinču, a kada je u srazu dviju tjelesnih masa osjetio da je protivnik pokleknuo, srušio ga je dolje i posve svladao. Opet laktovima.
>> Pogledajte i razgovor Mirka Filipovića za Večernji TV
Za ovu borbu Cro Cop pak kaže:
– Čekao sam svoju priliku. Bio sam jako dobro kondicijski spreman i imao sam dovoljno vremena da svoju priliku i pričekam. Bio sam siguran da ću borbu u tih predviđenih 20 minuta dobiti prekidom, kako god i kad god to bilo.
Kad je pak borac s američkog Guama pritisnuo hrvatskog teškaša u kut, ovaj je u tom klinču odgovorio s dva lijeva aperkata, a potom je, odgurnuvši od sebe protivnika, pronašao prostora i za udarac lijevim laktom. Kada je pak sudac u ringu vidio raskrvavljeno Martinezovo lice, poslao ga je u kut, a kako mu njegov “cutman” nije nikako uspijevao zaustaviti krvarenje, liječnik mu je zabranio nastavak borbe. “Sanitetski radnici” u kutu boraca u stanju su svašta zatvoriti, no ovu ranu očito nisu mogli, a kada je tako, onda liječnik obavještava suca u ringu da se borba ne može nastaviti. Nije to samo Rizinovo nego i pravilo svih profesionalnih organizacija kontaktnih borilačkih sportova.
– Nisam mu mjerio veličinu rupe na čelu, no to se očito nije moglo zaustaviti.
Dakako, Amerikanac takvim ishodom nije mogao biti ni najmanje zadovoljan, no ni Cro Cop nije bio nešto posebno sretan jer ni on ne voli medicinske prekide, a i njemu bi možda dobro došla ponešto duža borba s obzirom na to da je posljednju imao na Staru godinu 2017. A upravo će Stara godina i ove godine biti termin kada ćemo Mirka ponovno gledati protiv zasad nepoznata protivnika.
– U dobrom sam zdravstvenom stanju pa na operirano koljeno nisam ni obraćao pažnju tijekom borbe. Doduše, protivnik me pokušavao udariti po tom koljenu, što baš i nije fer i ja to nikad ne bih radio suparniku.
Bez obzira na njegov spartanski život koji mu omogućuje dugovječnost, Mirko Filipović nema eliksir mladosti i prije ili kasnije morat će završiti svoju karijeru.
– Za 2019. godinu nemam nikakvih planova. Jedino što imam isplanirano ovog trenutka ta je borba na Staru godinu i to je nešto što, budem li zdrav, nikako neću propustiti. No znate kakav je ovo sport, vi nikad ne znate koja će vam borba biti posljednja.
Nije puno nedostajalo da Cro Cop propusti ovu borbu jer Japanom hara tajfun koji je zahvatio i Tokio.
– Zbog tajfuna sve je bilo ubrzano pa su organizatori, u strahu da bi priredba mogla biti prekinuta, moju borbu prebacili na drugu borbu večeri, a trebao sam biti potkraj programa. Sve su ubrzali jer je postojala opasnost da će se zatvoriti linije tokijske željeznice, a kada sam se vraćao u hotel, kiša je toliko pljuštala da su je brisači automobila teško uspijevali pobrisati.
Pobjeda nad Martinezom Cro Copu je bila deveta u nizu i to je nešto što treba poštovati. Dvaput je pobijedio svog sadašnjeg štićenika Japanca Satoshija Ishiija, potom Gabriela Gonzagu, Korejca Hyun Man Myunga, Amerikanca Muhammeda Lawala, estonskog sumo borca Baruta Kaita, Iranca Amira Aliakbarija i Japanca Tsuyoshija Kohsaku.
Fascinantan vijek trajanja
Istina, to nisu borci iz UFC-ova arsenala, no treba znati da su ostvarene između 40. i 44. godine života pa na toj sceni hrvatski borac fascinira svojim vijekom trajanja. Osim toga, Mirko je i medicinski fenomen jer se od vrlo teške operacije (prednjih križnih ligamenata) vratio u rekordnom roku. Umjesto da nakon šest mjeseci tek počne trenirati, on se već nakon četiri mjeseca borio pa i u tom smislu zaslužuje duboki naklon.
Hoće li Mirko i 45. rođendan (u rujnu 2019.) dočekati kao aktivan borac, ostaje vidjeti, no ono što je za vjerovati jest da će se posvetiti svom štićeniku Satoshiju Ishiiju koji je trebao nastupati u Las Vegasu, na priredbi Orsata Zovka. No, kako je došlo do više odgoda Orsatove prve priredbe, Ishii izgleda ipak neće put svjetske prijestolnice rizika.
Bravo Mirko !