Poseban gost UFC-ove nedjeljne zagrebačke priredbe bit će umirovljeni gladijator Mirko Filipović (42), borac koji je, kako je rekao Ben Rothwell, pisao povijest danas vodeće svjetske organizacije slobodne borbe.
Da u ljeto 2001. Cro Cop nije odlučio baviti se i MMA borbama i da je do kraja borilačke karijere bio samo kikboksač, slika popularnosti ovog sporta u Hrvatskoj bila bi posve drukčija a UFC sa svojom priredbom u Lijepu Našu možda nikad ne bi ni kročio. Ali kada je Mirko počeo razarati po Prideovim ringovima, kada je njegov lijevi high-kick postao najopasniji udarac u svijetu modernih gladijatora, hrvatski klinci su se zapalili. A bavio se borilačkim umijećem stvorenim od miješanja svih borilačkih vještina (MMA).
Kupili UFC za 2 milijuna USD
Uostalom, jedan od dvojice današnjih hrvatskih boraca u UFC-u (Pejić) prihvatio se slobodne borbe jer ga je na to navela i Cro Copova popularnost. A drugi, danas veteran (Pokrajac), proistekao je iz njegove dvorane, iz članstva u Cro Cop Teamu i brojnih međusobnih sparinga. Kada je Cro Cop u japanskoj organizaciji Pride doživio vrhunac, a bilo je to osvajanje Grand-prixa 2006. godine, od UFC-a dobio je ponudu koja se ne odbija. U pravom trenutku.
– Saznao sam da će UFC kupiti Pride pa sam u njega prešao na vrijeme.
A dogodilo se to u ožujku 2007. kada su braća Fertitta, vlasnici UFC-a, dogovorili posao s većinskim vlasnikom Pridea Sakakibarom za 70 milijuna USD.
– UFC je tog trenutka preuzeo primat u svijetu slobodne borbe. Braća Fertitta izvrni su biznismeni, što se vidi i po tome da su 2001. kupili UFC za dva milijuna USD, a danas ta organizacija vrijedi oko tri milijarde USD.
S obzirom na to da je Pride kasnije ugašen, je li to bilo neprijateljsko preuzimanje?
– Taj se izraz ponekad rabi u svijetu biznisa, ali smatram da u ovome slučaju nije bilo tako jer nitko nikome nije stavio nož pod grlo. Amerikanci su ponudili velik novac na koji su Japanci pristali i to je sve.
Svojedobno je Strikeforce pokušavao konkurirati UFC-u, a sada se oko toga trudi Bellator.
– Sve te organizacije daleko su iza UFC-a, on u svom biznisu doista nema konkurenciju.
Znamo li sve to, zašto je UFC s priredbom došao u Hrvatsku gdje mu platežna moć građana ne omogućava veliku zaradu?
– Nismo mi UFC-u tržište za zaradu, ali je naša regija poznata po tome da ima puno ljubitelja borilačkih sportova. UFC-u je u ovom slučaju važnija promocija od zarade. Ne znam hoće li i imati pozitivnu bilancu, no sve se to nadoknadi pay-per-view priredbama rezerviranim obično za američke gradove.
Hoće li doista zagrebačka priredba imati efekta na porast popularnosti borilačkih sportova u Hrvatskoj i okruženju?
– Vjerujem da hoće jer je tzv. fight card iznimno dobar. Bit će jako zanimljivih borbi.
UFC veći čak i od Pridea
Zanimljivo bi moglo biti u Areni već i danas na vaganju, koje je otvoreno za javnost.
– Na UFC-ovim vaganjima bude po pet pa i sedam tisuća gledatelja i to je jedna od razlika u odnosu na Pride u kojem je vaganje interna stvar. Uvijek mi je bilo vrlo neobično da ljudi žele gledati obično vaganje, no vjerojatno je i to neka vrsta njihova približavanja borcima. Uostalom, za razliku od Pridea, UFC puno više pozornosti poklanja promociji samih boraca. Sveukupno gledano, i jedni i drugi bili su vrlo profesionalni, no moram priznati da je UFC danas veća organizacija no što je Pride bio u svojim najboljim danima.
Cro Cop je u obje organizacije kao borac imao lordovski status na koji se nije mogao požaliti.
– Sve bi bilo definirano ugovorom, pa bi tako u njemu stajalo i to na koliko karata u poslovnoj klasi imam pravo, a na koliko u ekonomskoj. Obično je to bilo pet karata i pet soba, pri čemu je smještaj obično bio neki apartman. Ne bih ja to tražio, no to je dio tretmana. Nisam nikad vodio ekskurziju sa sobom, no kada sam imao više od pet ljudi sam bih to plaćao.
>>Šef europskog UFC-a Elliot: Naš rizik sa Zagrebom se isplatio
Mirko je car