Nekoliko stotina veslača iz cijele Hrvatske priredilo je doček zlatnim veslačima kakav nisu ni sanjali. Prije nego što su završili na njihovim rukama i ramenima, Valent i Martin Sinković, Damir Martin i David Šain prošli su kroz VIP salon zagrebačke zračne luke koji predsjednik HOO-a Zlatko Mateša zove hrvatski "Hall of Fame". U seriji protokolarnih nastupa za mikrofonom vidjeli smo i izaslanike predsjednika Sabora i resornog ministra koje bi ti momci svojim uspjesima mogli natjerati da se ubuduće i osobno pojavljuju na dočecima.
– Radit ćemo još više i bolje. Ovo je 12. veslačka medalja otkako je Hrvatska samostalna, no bit će ih još jako puno – obećao je mozak operacije, trener Nikola Bralić.
Doček i u Avenue Mallu
Zlatni kvartet dočekali su očevi, majke, tetke, braća, ali i djevojke.
Drugi dio dočeka događao se na glavnoj pozornici Avenue Malla, gdje ih je dočekala prigodna torta kojom su se na kraju osladili bučni navijači. U zagrebačkom stanu koji su im iznajmili ponajviše zbog Šainovih dolazaka iz Osijeka dočekala ih je gazdarica s kolačima.
Dok se trijeznio od novostečene slave, Martin Sinković nam je govorio da zaslužuju bolje uvjete od onih u kojima se pripremaju.
– Naš je posao da osvojimo medalju u Londonu 2012., a posao logistike i sustava je da je osvojimo i 2016. Slava nas neće pokvariti, jer nećemo biti samodopadni dok ne osvojimo barem jedno olimpijsko zlato – kazao je Martin, koji danas slavi 21. rođendan.
Tri lude noći u N. Zelandu U velikom predvorju zračne luke vikalo se "Idemo u London", "Vukovar, Vukovar" (Damir Martin je Vukovarac), a skandiralo se i treneru, "Brale, Brale". On je, pak, u svojoj skromnosti poželio samo bolje sprave za svoje štićenike.
– Očekujem da ćemo sada dobiti novac za čamac i da ga nećemo morati posuđivati. No, to me toliko ne zabrinjava koliko to hoćemo li moći proširiti lepezu sprava za tzv. suhi trening. Dečki su genijalci, no neće to biti ozlijede li se na starim spravama.
I dok je Bralić govorio o spravama, Šain je pričao o čarapama i svom ritualu.
– Uvijek na natjecanju navlačim iste čarape. I jedan jedini put kada to nisam učinio, bili smo drugi.
Pričali su i kako su slavili tri noći u Novom Zelandu i kako će im biti neobično tri tjedna ništa ne raditi.
– Kad toliko mirujemo, osjećamo se beskorisno – kaže posada Cro-expressa koja za tri tjedna ide u London.
