Bivši dopredsjednik HNS-a, ugledni zagrebački odvjetnik Ivan Brleković (56) u intervjuu za Max analizira stanje u hrvatskom nogometu, poteze Hajduka i čelnih ljudi Kuće nogometa.
Je li Hajdukovo odbijanje nastupa u derbiju s Dinamom najdrskiji čin u povijesti hrvatskog nogometa? Tako ga je okarakterizirao Zdravko Mamić.
– Ne mislim da je to najdrskiji čin. To je bio neuobičajen čin, za sport možda i malo pretjerana reakcija na sve te nepravde koje su se činile prema Hajduku kroz dulje vremensko razdoblje, pogotovo otkad je ova garnitura na čelu HNS-a. Da su Splićani poštivali najuzvišenija načela sporta, onda su trebali tu nepravdu otrpjeti i odigrati utakmicu s Dinamom, ali imam potpuno razumijevanje prema tom radikalnom potezu jer on je u kratkom vremenu pokrenuo puno pozitivnih stvari u našem nogometu i čak šire u društvu. Ako smo dovoljno pametni i racionalni, on će rezultirati promjenama, boljitkom za hrvatski nogomet i sport u cjelini.
Buni li se Hajduk s pravom?
– Buni se s pravom. Prvo, on nema nikoga, ne samo u Izvršnom odboru, nego ni u ostalim tijelima i komisijama gotovo uopće nije zastupljen. Također, u odmjeravanju sankcija ne postupa se jednako prema svima. Neki nogometni djelatnici imaju taj privilegij da disciplinska komisija odbaci njihove slučajeve, dok se Hajduk revno i redovito kažnjava za stvari i za koje ga ne bi trebalo, barem ne drastično. Bilo je slučajeva kada je bilo mnogo osnova da se procesuiraju djelatnici Saveza i klupski čelnici, a to disciplinska komisija nije napravila, dok je Hajduk ponovno kažnjen s utakmicom bez publike zato što je grupica njegovih navijača u Zadru napravila ne posebno težak incident za naše prilike. Kazna igranja pred praznim stadionom, bez gledatelja, kazna je cijelom nogometu jer nogomet bez publike i gledatelja gubi smisao. Nije nogomet namijenjen betonskim tribinama i žičanim ogradama da uživaju u njemu, nego ljudima, publici. Ne mogu prihvatiti da je Hajduk kriv zato što je neki njegov navijač na gostujućem stadionu ispoljio svoju frustraciju paljenjem bakle ili bacanjem kovanice od 50 lipa u teren.
Tko je kriv SDP-u...
Vodi li ulica Hajduk?
– Torcida je, uza sve poštovanje BBB-ima, čiji sam bio član u ranoj mladosti, Armadi i ostalim navijačkim skupinama, danas najorganiziranija navijačka skupina u hrvatskom nogometu i ako ste čitali izvanredan elaborat "Hajduk dite puka", iz toga je evidentno da su članovi te skupine ne samo neki vagabundi, kako se to često želi prikazati, nego i visoko školovani mladi ljudi, intelektualci različitih struka i profesija. Torcida je počela diktirati nove trendove u nogometu. Između ostaloga, to što su navijači birali članove Upravnog odbora Hajduka smatram najdemokratskijim, najtransparentnijim činom upravljanja klubom u hrvatskom nogometu. A da apsurd bude veći, Hajduk je dioničko društvo, za razliku od udruga građana gdje bi upravo ovakvo nešto trebalo biti na djelu. A u njima je sve drugačije. Navijači ništa ne odlučuju, nemaju nikakvog utjecaja na politiku kluba.
Jeste li nakon sjednice IO-a HNS-a uočili zaokret Kuće nogometa prema Hajduku?
– Posljednja sjednica Izvršnog odbora može se po mnogo čemu smatrati povijesnom. Prvo, upravo je nevjerojatno da ovako važnoj sjednici nije prisustvovao predsjednik Saveza. Samo teška bolest mogla bi biti opravdanje da on ne bude nazočan na toj sjednici. Međutim, ne slažem se s mišljenjima da je on samoinicijativno pobjegao. Ne, mislim da su oni koji imaju glavnu riječ u vođenju HNS-a sugerirali Šukeru da se negdje sakrije, polazeći od teorije kontrolirane štete. Smatrali su da je manja šteta da on nije nazočan, da ne bi vodio sjednicu, a pogotovo da se ne pojavi pred novinarima poslije nje. Jer, vi biste ga lako ispreskakali i moglo bi lako doći do njegovih izjava koje bi samo otežale poziciju HNS-a.
Vratimo se zaključcima sjednice.
– Zaključci su onakvi kakve sam predviđao, krajnje pomirljivi, benevolentni, što je dobro za ovu situaciju jer je prijetila eskalacija širih društvenih sukoba. Međutim, isto tako sam uvjeren da su takve sugestije došle iz politike i da IO nije sam sastavio takve zaključke. Naime, svi znamo da su dvije trećine članova Izvršnog odbora HNS-a članovi HDZ-a. Očito da su ti problemi došli do vrha HDZ-a i oni su pritisnuli svoje članstvo da zaključci budu ovakvi. To je legitimno jer je išlo prema smirivanju uzavrele situacije koja je mogla izmaknuti kontroli, iako međunarodni akti sugeriraju da politici nije mjesto u sportu. Možemo slobodno reći – tko je kriv SDP-u što ga nema u sportu, tko im je kriv što ih to ne zanima i ne shvaćaju društveni značaj nogometa i HNS-a.
Treba li Davor Šuker dati ostavku?
– Neće Šuker sam dati ostavku jer on je svjestan kako je postao predsjednik. Za njega je sve ovo vrijeme to bilo kao san, bajka. Živio je na izuzetno visokoj nozi. Čuo sam da je iz računovodstva HNS-a došla informacija kako je Šuker za posljednjega boravka u Americi spiskao između 200.000 i 300.000 kuna na karticu HNS-a. To su basnoslovne cifre. S pravom se nogometna javnost može pitati što je on to radio u Americi, a nije dogovorio utakmicu s Amerikancima, što smatram skandaloznim. Naime, prvo neformalno priznanje Hrvatske bilo je 1990. kada su Amerikanci došli u Zagreb i s nama odigrali prijateljsku utakmicu. S te strane bismo trebali biti vječno zahvalni Amerikancima i svake godine s njima odigrati jednu utakmicu, da to postane tradicija. I svakako uvijek i iznova sjetiti se njihovih političara koji su to odobrili i zahvaliti im.
Nogometaš nije za šefa
Bi li Savez bolje funkcionirao bez Šukera?
– Apsolutno. A što je on to do sada napravio osim što je trošio novac? Situacija u nogometu je sada u toj mjeri složena da bi predsjednik Saveza trebao biti netko izvan kruga nogometaša. Pogreška je i zabluda da se nogometaši postavljaju na tako važna i istaknuta mjesta. Oni nisu tome dorasli, nisu dovoljno obrazovani za to osim u rijetkim izuzecima. Uostalom, i Platini je samo figura u rukama "mačora" koji upravljaju Uefom.
Kako gledate na istup predsjednika Josipovića prema HNS-u? Je li to dio predizborne kampanje?
– Sada je vrijeme predizborne kampanje i svaku rečenicu koju kandidati izgovore u njezinoj su službi. Sve što je predsjednik Josipović rekao o Nogometnom savezu je na mjestu. On ima pravo na to, i žao mi je što nije već prije tako izravno reagirao. Nitko ne može zamjeriti predsjedniku države da se javno osvrne na tako važne društvene događaje kao što je Milano, gdje je osramoćena cijela Hrvatska i na ovo u Maksimiru, gdje nije došlo do sukoba na relaciji sjever – jug, nego do kopernikanskog obrata. U pravilu su incidente izazivali sukobi dviju navijačkih skupina, a sada su se one udružile u borbi protiv režima, politike HNS-a otuđenoga od svoje baze, s predsjednikom kojega nigdje nema, figurom koja ni o čemu ne odlučuje, a sve konce vuku drugi ljudi.
Jeste li povjerovali da bi se Mamić zaista povukao sa scene?
– Gospodin Mamić osebujna je figura u nogometu i društvenom životu. On je više puta u trenucima posebnog raspoloženja najavljivao odlazak pa do toga nije došlo. Ono što mu sada moram priznati je da je sa zabranom Šukeru da dođe na sjednicu IO-a odigrao – perfektno.
Možete li sadašnji Savez usporediti s onim iz Markovićeva vremena, kada ste bili dopredsjednik?
– Imali smo i mi svojih pogrešaka, slabosti, ja sam ih često puta vidio i ukazivao na njih. Na žalost, te okoštale strukture unutar Saveza teško je bilo razbiti. No, mi smo bili kamilica u odnosu na ovu močvaru. Ona je danas gora nego kada ju je prvi put bivši ministar Jovanović spomenuo.
HNS čeka HDZ-ovu pobjedu
Možda ste samo ogorčeni zato što vaša struja nije prošla na izborima za šefa HNS-a 2010., kad ste podržali Štimca?
– Bio sam razočaran ishodom Skupštine 2010. godine, jer smo tada pokradeni. To je poslije potvrdio i sud u pravomoćnoj presudi. Slijedom toga, izvodi se nedvojben zaključak da je ovaj HNS nastao na otimačini, prevari, laži i krađi i zato i ne može imati Božji blagoslov. Jednostavno, ne može biti dobar.
Je li vas i Štimac razočarao?
– Apsolutno. Kad sam dobio sudski poziv na raspravu na kojoj bi sud proglasio Štimca predsjednikom HNS-a, on je prišao dogovorima sa Savezom i postao izbornik. Posebno mi je zasmetalo njegovo pokajničko pismo u kojemu moli da mu se sve oprosti jer je, kao, jadan pogriješio. Suprotno tome i danas sam uvjeren da onda nismo pogriješili i da smo se borili za pravu i poštenu stvar.
Kakav rasplet krize u nogometu predviđate?
– Hrvatski nogometni savez nastavit će s pomirljivom politikom prema Hajduku, kupovati vrijeme i čekati sljedeće parlamentarne izbore na kojima će pobijediti HDZ, stranka iz koje dolazi većina članova Skupštine i IO-a. To bi trebalo biti jamstvo da ista garnitura ostane na vlasti u Savezu još najmanje četiri godine. Dakle, bude li se išta mijenjalo u Savezu, upravo je sazrio pravi trenutak za to. Sad ili nikad.
>> HNS prijeti Hajduku i Torcidi: Dok je ultimatuma, dijaloga biti neće!
>> Igor Tudor nakon teškog poraza: Kao da smo s Marsa pali...
>> Zagreb razmontirao i razgolitio nemoćni Hajduk, suci oštetili Tudorovu momčad
>> Mogu li se zbog nogometa poremetiti odnosi sjevera i juga, Zagreba i Dalmacije?
>> 'Tražimo ostavku vodstva HNS-a, ako treba doći ćemo u Zagreb'
