Ako kažemo da je prije 40 godina Hrvatska bila prvak svijeta u košarci, nećete povjerovati. No, nismo daleko od istine. Na SP-u 1970. godine u Ljubljani prvo mjesto osvojila je reprezentacija čiju su udarnu petorku činili igrači hrvatskih klubova – Nikola Plećaš, Rato Tvrdić, Damir Šolman, Krešo Ćosić i Petar Skansi.
– Mi smo igrali u prosjeku 35 minuta. Tu i tamo ulazio je Simonović, vrlo malo Čermak i Trajko Rajković, a Daneu je već bio na kraju karijere – podsjeća Petar Skanski (66), tada najkorisniji igrač SP-a.
Nitko kao Ćosić
Skansi žali što se nitko u hrvatskom sportu nije sjetio obilježiti taj veliki događaj.
– Vi kada dođete u HOO vidite samo slike od 1990. naovamo, kao da se prije toga ništa nije događalo. To je doista sramota, da u Hrvatskoj na to zlato nema reakcija, a da Daneu o tome sat i pol priča bajke na televiziji.
Skansi je bio centar s vanjskim šutom, prodorom, pregledom igre kakvih je danas malo. Kakvi su španeri bili ostali Hrvati?
– Ja sam bio tip igrača kakav je danas Lorbek, no jačih nogu, s prodorom. Ćosić je najbolji košarkaš svih vremena, savršen u svemu. Plećaš je podsjećao na američke braniče, igrač s puno individualnih akcija, ali i s odabirom tajminga šuta koji je bio iznenađenje za obranu. Šolman je bio nešto poput Šiškauskasa, a Tvrdić realizator poput Navarra.
To zlato, kaže Pero, odredilo je sudbinu košarke na prostorima bivše SFRJ.
– Bilo je to vrijeme prodora malih ekrana u obitelji, ali i košarke koja se pokazala televizičnim sportom pa su je počele gledati i majke koje su odlučile slati djecu na košarku. Nikad se bolje u SFRJ nije živjelo nego tih ranih 70-ih, a mi smo bili na tom valu. Od nagrade koju smo dobili za zlato mogli smo kupiti automobil ranga BMW-a, a Rato i ja smo bez problema financirali naše splitsko društvo od 15-20 ljudi prigodom vrlo čestih izlazaka.
Skansi je za reprezentaciju igrao samo pet godina. Fakultet mu je bio važniji.
U Ljubljani djeca i unuci
– Prvi nastup imao sam u Moskvi, na EP-u 1965. Osvojili smo olimpijsko srebro 1968., baš kao i godinu dana prije na SP-u. Na EP-u u Napulju 1969. i OI-ju u Münchenu 1972. nisam igrao zbog studiranja. Zapravo, za reprezentaciju sam prestao igrati nakon 115 utakmica i SP-a 1970.
Od 1984. Pero živi u Ljubljani.
– Osim što sam nekoliko mjeseci pomagao prijatelju u Krki, nikad ništa drugo nisam radio u slovenskoj košarci, no držao sam pizzeriju, a potom smo se supruga i ja bavili opremanjem interijera. Sada sam u mirovini i živim na relaciji Ljubljana – Split. Ovdje su djeca i unuci, a u Splitu mladost i prijateljstva.
Skansi je igračku karijeru rano priveo kraju, s 30-ak na leđima. Nije se žurio raditi kao inženjer strojarstva nego je postao trener. Ostat će upisan kao trener najslavnije vrste u samostalnoj Hrvatskoj, one koja je na Olimpijskim igrama u Barceloni osvojila srebro. Europski doprvak (1993.) i talijanski prvak (1999.) bio je s Benettonom, a na Final Four Eurolige odveo je i Fortitudo.
