Kada se u 20 minuta košarkaški Los Galacticos limitira na 28 poena i nakon tri kola momčad sjedi na vrhu tablice euroligaške skupine, onda toj istoj momčadi treba dati tuš za pranje toliko prolivenog znoja, pivo za kratkotrajno slavlje i novu, očišćenu rudarsku lampu za susrete koji slijede.
Pročitajte više o velikoj pobjedi Cibone:
Statistike i tablice Eurolige
Vukovi počeli osvajati Europu
Kako je pao Olympiakos
Vukovi grizu i najbogatije
Draženov dom neosvojiv
Vujčić: Izviždan sam zbog reprezentacije
Padala je kiša kao iz kabla, Vukovarskom se išlo 45 minuta, a u
dvorani je pet minuta prije početka susreta kolega rekao:
- Pa neće valjda biti slobodnih mjesta u dvorani? To bi bila sramota.
I onda, promjena u samo dvadesetak minuta. Gledatelji su se stiskali i na ulazima jer stolica nije bilo dovoljno. Na parketu je poglede prema najskupljoj momčadi Europe oduzela borbena Cibona, a vjerojatno je negdje i sunce sjalo. Semafor je pak isijavao 11-6 u osobnim pogreškama krajem prvog dijela, a usprkos tome vukovi su imali dvoznamenkastu prednost.
Pozitivan šok na odmoru
U poluvremenu, na licima mnogih - šok. U Le Mansu su vukovi odigrali
rudarski, protiv Zvezde rudarski i lepršavo na drugoj strani, ali
protiv jednog Olympiakosa ovako se zavući pod zemlju i raditi, boriti
se, bacati, doživjeti ovacije zagrebačke publike na odlasku u
svlačionicu - samo šok, iznimno pozitivan šok.
Nastavak je donio sličnu priču jer je naglasak prebačen na napad. Probudio se Earl Calloway, u obrani se grizlo i dalje, a u 27. minuti - 59:42. Ne obrnuto, nego baš tako. Domaćin u plusu 17 koševa. Već tada su mnogi zaključili da bi to moglo ići na "zadnju loptu". Do kraja se umalo i to stiglo upropastiti. Tko zna kako bi bilo da na minus pet Lynn Greer nije promašio šut ili da Nikša Prkačin nije položio na drugi obruč pokraj nemoćnog Nikole Vujčića.
Valovi, ovacije, pljesak, osmjesi na licima Ciboninih igrača i zadovoljstvo na licima gledatelja bili su samo odlično inscenirani "happy end". I tada dolazi do problema, slatkog problema. Naime, problem zna biti kada trener nije razgovorljiv ili kada igrači izbace samo klišeje, ali problem također može biti i kada svi kažu poneku rečenicu za naslov.
Što izabrati za naslov?
Krenimo redom. Trener Olympiakosa, Panagiotis Giannakis:
- Cibona je unijela više strasti u igru od nas. Željeli su pobjedu u
svakoj sekundi utakmice.
Trener Cibone, Velimir Perasović:
- Kada sam dolazio u dvoranu mislio sam da Davor Kus, zbog ozljede
Ahilove tetive, neće moći igrati. Međutim, pokazao je da je srce jače
od boli.
Još jednom strateg vukova:
- Još ovu noć igrači mogu malo slaviti, ali onda nam slijede novi
izazovi.
Marin Rozić, čovjek koji je izbrisao nekoliko nula iz vrijednosti
zvijezde NBA Josha Childressa:
- Večeras je lijepo biti igrač Cibone.
Čovjek koji je gledao Cibonu u Domu sportova, kada si "već kod šuta
znao da Draženova trica ulazi":
- Plješći kad bacaju! Tako će pogoditi! Nisam ovako navijao, ne pamtim!
Nikola Vujčić, hrvatski centar u redovima Olympiakosa:
- Zvižduci? Ma, ja sam iz Splita, bilo mi je čudno kad su mi pljeskali u
Zagrebu.
Zakazan novi sastanak
I tako se zadovoljno otišlo iz Draženova doma. I on se smijao, sigurno
je uživao. Sljedeći sastanak, s gledateljima koji žele uživati u
košarci, Cibona je zakazala za nedjelju, 16. studenoga (18 sati), kada u
Zagreb stiže Vojvodina. Zapravo, to bi trebala biti samo glavna proba
za ponovno okupljanje šest tisuća ljudi 26. studenog. Tada, u petom
kolu Eurolige, gostuje talijanski Avellino i bivši vuk, Chris Warren.
U međuvremenu, Cibona putuje u Ljubljanu na subotnji ogled s Union Olimpijom, a zatim na Malagu gdje ih u četvrtom kolu Eurolige čeka Unicaja. Španjolci imaju dva europska poraza zaredom, ali zar bi to trebao biti Cibonin problem? Bravo dečki, pokazali ste kako se košarka igra srcem!
