Povijest hajdukovaca na klupi hrvatske nogometne reprezentacije gotovo je jednako duga kao i povijest dinamovaca. Tako su plavo obojeni izbornici bili Jerković, Marković, Blažević, Barić, Kranjčar i Čačić, dok su Hajdukovi meštri na čelu vatrenih bili Jozić, Poklepović, Bilić, Štimac i, naravno, srebrni izbornik Zlatko Dalić.
Upravo je Zlatko Dalić, uz izvršnog direktora HNS-a Marijana Kustića, bio najveći zagovornik povratka nacionalne momčadi na Poljud, što i nije iznenađenje jer Dalić, kao heroj nacije i najomiljeniji izbornik u povijesti, u svome javnome djelovanju oduvijek zagovara ujedinjenje nogometne Hrvatske. Naravno, u Dalićevu lobiranju za Split krije se i njegova neskrivena simpatija prema Splitu, Hajduku i poljudskom ambijentu, u kojemu će u četvrtak prvi put voditi reprezentaciju i dobiti ovacije publike. Naime, Livnjak Dalić još kao dječak vezao se za Hajduk i njegov san oduvijek je bio zaigrati za splitski klub.
Vojni rok u Samoboru
– Da, Zlatko je kao dječak bio hajdukovac, a ja dinamovac. Dječački uzor, kao i drugim dječacima koji su navijali za bijele, bio mu je Jurica Jerković. Uvijek je, poput svoga idola, u livanjskom Troglavu nosio dres s brojem deset – kazao nam je izbornikov brat Miran.
Zlatku Daliću sa 16 godina ispunila se želja – prešao je u Hajduk.
– Dogodilo se to zahvaljujući suradnji Troglava i Hajduka. Na čelu našega kluba u to je vrijeme bio Hajdukov član i navijač Milan Mihaljević, pa su još neki nadareni igrači prelazili u Hajduk – dodaje Miran Dalić.
Zlatko Dalić u Hajduku je dvije godine igrao za juniore. Brat Miran sjeća se da je u drugoj sezoni bio i kapetan momčadi. Njegov vršnjak i suigrač iz tih dana Joško Španjić u razgovoru za Dalmatinski portal podsjetio je na neke od najistaknutijih izdanaka generacije rođene 1966. i 1967. godine.
– Nismo osvajali državna i republička prvenstva, ali jesmo brojne turnire i izašlo je dosta dobrih igrača. Pamtim juniorski turnir u Duisburgu, gdje smo osvojili prvo mjesto, a za Hajduk su igrali vratar Mario Kovač, Zlatko Dalić, Ante Miše, Marin Galić, Igor Štimac, Frane Bućan, Željko Šimičić, Goran Mladina, Mladen Jurić, Stipe Andrijašević, Franko Bogdan, Vlado Vladislavić, Zlatko Vidan, Tonći Mrduljaš, ja... – rekao je Španjić, kojega je Zlatko Dalić svojedobno angažirao kao asistenta u Al Ainu.
Zlatko Dalić za prvu momčad bijelih debitirao je s nepunih 19 godina, u vrlo jakoj momčadi bijelih koju je vodio Stanko Poklepović. Bilo je to 21. kolovoza 1985. u 3. kolu prvenstva Jugoslavije, na gostovanju bijelih u Prištini s porazom 0:1. Osim Dalića, u toj utakmici za bijele debitirao je i Igor Štimac.
Za Hajduk su u toj utakmici nastupili: Pudar, Miljuš, Petrović, Gudelj (Štimac), Andrijašević, Petrinović, Dalić (Milanko), Tipurić, Španjić, Miše, Čelić. Trener Poklepović želio je u Prištini poštedjeti Sliškovića, Vulića i Zlatka Vujovića pa ih je u sljedećem kolu stavio u momčad protiv Dinama te u derbiju pobijedio s 1:0. Zlatko Dalić tada je iščezao iz trenerovih planova i u toj sezoni skupio je samo četiri prvenstvena nastupa. Zaigrao je još protiv Budućnosti u Podgorici (0:0) te protiv Vojvodine (2:0) i vinkovačkog Dinama (6:1) u Splitu. Ulazio je u igru umjesto Ante Miše, Josipa Webera i Zorana Vujovića.
Nastupio je Dalić u toj sezoni i u Ćirinu rodnome Travniku, u utakmici šesnaestine finala jugoslavenskoga Kupa, gdje je Hajduk svladao domaći Borac s 4:1. Izbornik je ušao u igru umjesto Gudelja.
S obzirom na prejaku konkurenciju u Hajduku, Zlatko Dalić poslan je 1986. godine, zajedno s Igorom Štimcem, na posudbu u tadašnji vinkovački Dinamo, gdje su ga kao igrača obrađivale majstorske ruke legendarnoga trenera Đalme Markovića.
Potom je Dalić odslužio vojni rok u Samoboru pa su uslijedile epizode u podgoričkoj Budućnosti i mostarskom Veležu, a povratak u Hajduk dogodio se 1992. godine.
– Zapovjednik obrane Livna bio je iz Splita i pročitao je u Slobodnoj da trener Hajduka Špaco Poklepović, koji me poznavao još kao juniora, pita: “Gdje je onaj Dalić?” Zapovjednik me tada pitao bih li išao u Hajduk. Pa kako ne bih išao?! Dobio sam dozvolu, počeo s Hajdukom trenirati, ali nisam potpisao ugovor, pojavio se Anđelko Herjavec i otišao sam u Varteks – otkrio nam je jednom zgodom Dalić.
S njim nikada nije bilo problema
Svoj drugi debi u Hajdukovom dresu Dalić je doživio 6. kolovoza 1996. godine, u utakmici 2. pretkola Kupa Uefa protiv moskovskog Torpeda u Splitu. Hajduk je pod vodstvom trenera Ivana Buljana slavio 1:0, a zaigrali su: Gabrić, Butorović (Vuica), Sedloski, Tudor, Jozinović, Dalić, Tudor, Jurić, Skoko (Leko), Vučko, Sarr (Nuhiu).
Igrao je Zlatko i u Moskvi, gdje je Hajduk ispao poražen s 0:2. Sljedećega ljeta isto se dogodilo i sa Schalkeom. Tada mu je trener bio Luka Bonačić, a nakon njega tri utakmice Hajduk i Dalića vodio je legendarni Tomislav Ivić.
– Zlatko Dalić kod mene je igrao defenzivnog veznog. Bio je vrlo vrijedan, odgovoran, discipliniran. Sve najbolje mogu o njemu reći i kao o igraču i kao o čovjeku. Nikada nije bilo problema s njim. Dapače, takav poslušan i radišan bio je poticaj suigračima – kazao je njegov tadašnji trener Ivan Buljan.
Je li Dalić bio miljenik navijača? On ipak nije bio domaći igrač.
– Publika će uvijek voljeti onoga koji se zalaže, pošteno igra, bori se 90 minuta, bez obzira odakle je, je li dijete Hajduka ili nije. Čim se tako ponaša na terenu, nema razloga da ne bude miljenik publike.
I njegov suigrač iz tog vremena Tomislav Erceg hvali Dalićevu radnu etiku.
– Zlatko je bio solidan igrač i ništa više od toga. Znao je igrati, ali možda je bio malo sporiji. Međutim, kao suigrač bio je iznimno korektan, mogao si se na njega uvijek osloniti. Kod njega mi je imponiralo što je bio jako uporan i ambiciozan, što unatoč svojim nedostacima nije odustajao nego je neumorno tražio svoj put. Njemu je bio jako stalo zaigrati za Hajduk, i to je ostvario – kazao je legendarni centarfor bijelih.
Dalić, kome je Hajduk očito u krvi, bio je 2013. kandidat za sportskog direktora bijelih. Tada je u Slobodnoj Dalmaciji izjavio:
– Velika je čast i zadovoljstvo što sam u kombinacijama za sportskog direktora Hajduka. Moj sportski cilj u karijeri jest Hajduk, bilo u trenerskoj, bilo u ulozi sportskog direktora. Hajduk bi mi svakako bio veliki izazov. Kada jednom dođem u Hajduk, to će mi biti kruna karijere.
