Vrlo zanimljivu konferenciju na temu obrazovanja sportaša i njihove vrijednosti na tržištu rada organizirala je Zagrebačka škola ekonomije i menadžmenta, što ne treba čuditi ako se zna da je u toj poslovnoj školi prodekan Zlatko Mateša, predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora.
No vrlo zainteresiranim za sport i sportaše pokazao se mladi dekan ZŠEM-a Mato Njavro koji je moderirao takozvani all-star panel u kojem su sudjelovali olimpijci Snježana Pejčić, Martina Zubčić Dušak i Damjan Rudež, prodekan Zlatko Mateša te predstavnici uglednih poslovnih škola iz Švedske i Njemačke. Zamoljen da ukratko skenira europski sport, Mateša je naglasio:
– Sveukupni sport danas je industrija jača od nekih klasičnih jer ona u Europskoj uniji vrijedi više od 300 milijardi eura i iznosi dva posto BDP-a. EU se trudi europski sustav sporta zadržati održivim i zato je dobro što pokušaj njegove amerikanizacije, u smislu ideje o superligi najjačih europskih nogometnih klubova, nije prošao. Ako netko investira u razvoj sportaša, u njihove treninge i trenere, onda nije prihvatljivo da netko to eksploatira kroz neko privatno natjecanje i ništa ti ne ponudi zauzvrat.
Dakako, govorio je Mateša i o školovanju sportaša.
– Ako ste i prosječno inteligentni, shvatit ćete da netko tko trenira dvaput dnevno ne može normalno pohađati predavanja i mi pokušavamo utjecati na fakultete da prema sportašima budu susretljivi.
U tom smislu brončana olimpijska tekvondašica iz Pekinga Martina Zubčić Dušak imala je zanimljivo iskustvo.
– Otišla sam na Arhitektonski fakultet i tajnicu pitala postoji li kakav način da ja uz dva treninga dnevno studiram arhitekturu, na što mi je ona rekla: “Ako želiš ovo studirati, onda ti to mora biti broj jedan.” Ponekad zažalim što sam na ta vrata izašla obeshrabrena i nikad se nisam vratila, a na koncu sam se odlučila za ekonomiju koju sam za pet godina i završila – povjerila je auditoriju popularna Zubka i dodala:
– Nakon što se nisam uspjela kvalificirati za OI u Riju, početkom 2016. počela sam raditi u Rimac Automobilima, najprije kao asistentica izvršnog direktora, a sada sam operativni menadžer u jednoj od kompanija. Bez obzira na to što radim stresan posao, u njemu još nisam osjetila količinu stresa kakvu sam znala imati u sportu. Uvijek sam imala osjećaj da postoji rješenje za svaku situaciju, ako ne danas, onda sutra.
S priličnom odmakom od standardnog svoje akademsko putovanje započela je Snježana Pejčić koja danas radi kao voditeljica Karijernog centra HOO-a.
– Studirati sam počela s 30 godina. Bila sam dobra u svom sportu i o karijeri nakon karijere nisam ni razmišljala sve dok me moj trener Seno Čusto nije počeo nježno usmjeravati u tom smislu.
Snježana je završila KIF koji je upisao i bivši NBA košarkaš Damjan Rudež, ali nakon karijere:
– Nakon što sam odigrao posljednju utakmicu, ja osam mjeseci nisam radio ništa. Ispijao sam kavice s prijateljima, putovao, radio sve ono za što nisam imao vremena kao igrač. A onda sam rekao: “Sad je dosta, vrijeme je da investiram u sebe.”
Na njegovu sreću, u Damjana je investirala i NBA liga pa mu stipendira studij na Bocconi Universityju u Milanu. Svjesni koliko im štete čini svaka pojedinačna vijest o tome da je neki bivši NBA košarkaš bankrotirao, oni ulažu u svoj imidž i putem akademskih školarina.
– Svaki igrač koji je tri godine igrao u NBA ligi ima pravo na stipendiju za bilo koji fakultet u svijetu. Da karikiram, to može biti studij kineskog u vašem vlastitom gradu, a može biti i studiranje na Harvardu.
Plivački olimpijac Nikola Miljenić, sin Orsata Miljenića, predstojnika Ureda predsjednika Republike, nije studirao na Harvardu, ali jest na uglednom University of Southern California (USC).
– Diplomirao sam međunarodne odnose i biznis, magistrirao sam poduzetništvo i inovacije, a nakon svega sam se vratio u Hrvatsku i upisao Pravni fakultet u Zagrebu pa sam opet brucoš. Plivanje i dalje uz studij i dalje treniram i čak sam postigao i svoj najbolji rezultat.
Na pitanje što je najveći izazov u intenzivnom življenju na dva zahtjevna razboja Nikola je kazao:
– Ne bude tijelo samo umorno od treninga, nego se umori i glava pa, kada moram učiti, a osjećam kognitivni umor, dojma sam da sam na 70 posto svojih mogućnosti. No našao sam način pa si radim planove, dnevne, tjedne, mjesečne i sezonske i stavljam si kvačice kada nešto odradim. Volim kada sam produktivan.
Kada je tako važno je imati logističku podršku najbližih ističe floretašica Dorja Blažić:
– Moj trener mi uvijek izađe u susret i, ako ne mogu trenirati nikako osim u sedam ujutro, odradit ćemo tada. A neprocjenjiva je i podrška roditelja, a moji su mene vozili na natjecanja i po 1000, pa i 1500 kilometara.
Dorja je studentica ZŠEM-a baš kao i gimnastičarka Christina Zwicker i obje su se, u istom kontekstu, sjetile svog srednjoškolskog ravnatelja Dražena Jelenskog iz Gimnazije “Tituš Brezovački”:
– Na našu sreću naš ravnatelj jako je dobro razumio koliko je zahtjevno biti aktivan sportaš. Ista je stvar i sada na ZŠEM-u gdje se mogu dobit poseban termin za ispite i slično.
Primjer vrhunske sportašice i studentice jest i Anamarija Govorčinović, doprvakinja svijeta u kajaku na mirnim vodama.
– U mojoj obitelji uvijek je bilo “ako škola šteka, nema sporta”, a kako se bavim sportom od kojeg ne mogu živjeti, odlučila sam studirati sportski menadžment.
A s radnim navikama vrhunske sportašice i fakultetskom diplomom, Anamarija će na tržištu rada jednog dana zacijelo biti zanimljiva “head hunterima”.
– Vrhunski sportaši su neiskorišteni bazen na tržištu rada, a sa svojim osobinama jako su iskoristivi. Oni su fleksibilni, proaktivni, usmjereni na ciljeve, imaju kompetitivnost, a poslovni svijet je prilično kompetitivan baš kao i sportski – kazao je Matija Mirković iz Adecca Hrvatska.
realno, Rudež je zaklao NBA gore od Lebrona ili Jokića... toliki trošak za ništa je nevjerojatan...ali očito je pametan momak jer on nije mogao u Europi igrati ni Eurocup razinu.