I dok u ostalim sportovima to ne mora biti tako, u životu borca svaka je borba svojevrsni trenutak istine. Jer, ako nisi spreman, pa čak i kada jesi, ne ginu ti batine. Samo je pitanje koliko si ih spreman pretrpjeti za pobjedu i konačni cilj.
A pred 38-godišnjim Stipom Miočićem, u ranim jutarnjim satima ove nedjelje, karijerni je trenutak istine. Borba s Kameruncem Francisom Ngannouom dat će odgovor na pitanje je li američki Hrvat dostojan “novog mandata” na prijestolju “najopakijeg čovjeka na planetu” ili je stiglo vrijeme za novog vladara.
Bit će to opet, kao i prije tri godine, sraz borilačke mudrosti s jedne strane i sile prirode s druge. Miočić je na glasu kao jedan od najboljih taktičara u svijetu slobodne borbe, a Ngannou kao “elementarna nepogoda” za svoje protivnike. Prvi put pobijedila je pamet, pred kojom je opet veliki test, to jest nalet iznimne siline i gotovo natprirodne snage.
Stipe puno dulje u kavezu
U to ime dijelom su u pravu oni promatrači koji vjeruju da se ova borba svodi na to hoće li – i može li – Stipe preživjeti prve dvije runde. Jer sve što se bude događalo povrh toga ići će njemu u korist s obzirom na iznimnu tjelesnu pripremljenost i izdržljivost. Ali i na činjenicu da iznimno mišićavi i masivni Ngannou (117 kg) gubi snagu kako borba odmiče.
Od njihove posljednje borbe Ngannou je bio aktivniji. Imao je pet borbi, poraz (Derrick Lewis) i četiri pobjede. Stipe je za to vrijeme odradio trilogiju s Cormierom (2-1). U svoje tri borbe Stipe je u kavezu proveo puno više vremena (48:42 minuta) od svog izazivača u njegovih pet (17:42 minuta).
Svjestan da mu nije ostalo još puno hitaca, Stipe se štedio pa je u tri godine odradio samo tri meča. U tim razmacima od po godinu dana nije mu palo na pamet da prepolovi to razdoblje nekom lakšom borbom. Istovremeno, Ngannou se dokazivao. Nastojao je dokazati da je opet vrijedan borbe za naslov, i to ovaj put doista i jest, dok je prvi put to bilo upitno. No tada mu je pružena prilika zacijelo i zato što je nokauterskim pobjedama nad Arlovskim i Overeemom o sebi stvorio sliku kao o čovjeku koji može Miočića skinuti s trona, a to je šefu UFC-a Dani Whiteu tada i bila namjera. No nakon što je Stipe odbio taj nalet, a potom i dvaput pobijedio Cormiera, pokazalo se da se UFC neće tek tako riješiti svog, po osobnosti, nedovoljno atraktivnog borca. Jer, njima je “blue colar” Miočić, “tamo neki vatrogasac”, bio nezanimljiv jer nije bio sklon provociranju, vrijeđanju, pljuvanju, skandaliziranju, dakle svemu onome što bolje prodaje borbe od nekog sasvim pristojnog tipa.
Slutimo da, negdje duboko u sebi, Dana White i ovaj put navija za Ngannoua, jer on jednostavno želi imati prvaka koji izgleda poput Hulka, kojem će onda gurati izazivače u kavez kao što su u starom Rimu gurali gladijatore u arenu. No ono što mu kvari računicu zacijelo je klauzula prema kojoj, u slučaju Miočićeve pobjede, dosadašnji prvak ima pravo na uzvrat. Ako pak Miočić i ovaj put pobijedi, onda bi UFC mogao napraviti spektakularan posao s borbom Stipe i Jona Jonesa koji je, u međuvremenu, postao teškaš.
– Ako Ngannou pobijedi, bilo bi teško reći da Miočić ne zaslužuje uzvrat – procijedio je White, koji je zacijelo i sam dijelom zaslužan što je Stipe i ovaj put autsajder na kladionicama. Ali on je sam rekao da to voli, da ga to motivira, voli sve ušutkati.
A to će mu se dogoditi šesti put u osam borbi za naslov prvaka svijeta i po tome je svojevrsni rekorder, baš kao i po nekim drugim postignućima.
Koliko je Stipe jednostavan sportaš, ljudina bez primjesa egocentrizma, oslikava i scena s posljednje presice na kojoj mu je Dana White pročitao koje sve rekorde drži. A osim po broju obrana naslova, UFC-ov je teškaški rekorder i po broju borbi za naslov, po osvojenim novčanim bonusima te po broju ispucanih udaraca u jednoj borbi, ali i sveukupno u karijeri (1525). Kad ga je novinar pitao na koji je od tih rekorda najponosniji, skromni Stipe je kazao:
– Kunem se Bogom, nisam imao pojma koje sve rekorde držim. Sad ste mi rekli nekoliko. Nije me briga za rekorde, već za pobjede. To je sve što mene zanima.
I doista, kako tvrdi njegov trener Marcus Marinelli, Miočić je borac stare škole:
– On svoje poštovanje zarađuje svojim šakama, a ne jezikom. On nikad nije htio biti slavan.
Bit će to sigurno prava drama
Rekorder UFC-a je i Ngannou, i to po prosjeku trajanja borbi (pet minuta i 37 sekundi) pri čemu treba reći da su njegove posljednje četiri borbe prosječno trajale 40 sekundi. Borca kojeg se do tog trenutka smatralo najvećim UFC-ovim teškašem svih vremena, Caina Velasqueza, riješio je za samo 26 sekundi, nakon čega je ovaj veliki borac kazao:
– Prerano sam mu se približio i platio sam cijenu. A osjećao sam se tako dobro uoči borbe. No zato je ovaj sport sjajan, nikad ne znaš što će se i kada dogoditi.
I doista, nitko ne može predvidjeti kako će se odvijati i kako će završiti i ova borba, jer svaka sportska predstava drama je bez pisanog scenarija. A ova borba za naslov svjetskog prvaka između jednog običnog Stipe i afričkog “Predatora” u tom je smislu drama “na entu” potenciju.
No kako god ovaj boj završio, Stipe Miočić ostat će istinski velikan svog sporta, sportaš koji je u svemu tome predstavljao i Hrvatsku, premda ona to od njega nije tražila. No očito je da on poštuje domovinu svojih roditelja možda i više nego neki koji u njoj žive.
Sva istina ma koliko bila bolna sažeta je u zadnjoj rečenici : "No očito je da on poštuje domovinu svojih roditelja možda i više nego neki koji u njoj žive. " 😩