Dobar dan, vozne karte molim - rečenica je koja će vas ujutro, ako ste još sneni, sasvim sigurno razbuditi, a ako ste "zaboravili" kupiti kartu, i pokvariti vam dan. Još ako s druge strane stoji tridesetogodišnjak prodornoga glasa, frizure kao u "skinheadsa", sigurno ćete brzopotezno izvaditi osobnu. Ako ste pak sportski fanatik i nekad ste, početkom devedesetih, odlazili u Kranjčevićevu, možda se izvučete. Jedan od najagilnijih i najučinkovitijih lovaca na neplatiše sa ZET-ovom značkom, naime, nekadašnji je vratar Zagreba Boris Držanić.
* Kazne zbog glagola
Sve je počelo na Kajzerici, gdje je 1987. godine, kao osamaestogodišnjak, dogurao pred vrata Čileanaca. Tu je prvi put spoznao da mu na nogometnom putu neće biti lako.
- Već sam imao spremljene stvari, znao sam da će na put u Čile ići Leković i Žitnjak, treći vratar trebao sam biti ja. Večer prije puta nazvali su me i rekli: "Ostaješ kod kuće, na put će ići Piplica" - prisjeća se Boris te nastavlja:
- Dva dana nisam uspio oka sklopiti, osjetio sam da mi je učinjena nepravda. I umjesto svjetskog zlata i sigurno lakšeg puta u karijeri, ostao sam na Kajzerici, no nisam prestao vjerovati u sebe.
Držanić je ipak dosanjao svoj san, stigao je među profesionalce, u Kranjčevićevu.
- Bio sam pričuva Žitnjaku, živio i radio u godinama kada se Zagreb borio za naslov. Sa sportske je strane bilo O.K., no mnogo toga nije štimalo. I tada u klubu nije bilo novca, no za neke igrače nije bilo problema. Bio sam pričuva, živio u sjeni, no kada sam dobio priliku, branio sam dobro, uostalom, uzmite novine i provjerite, nerijetko sam bio i igrač utakmice. No, bio sam luckast, volio sam se zafrkavati, a čelnici kluba jedva bi dočekali neki moj nespretni glagol da me opale po džepu. Bio sam najviše kažnjavan igrač u povijesti kluba.
* Od svega ostao samo BMW
No, sve je to Držanić podnosio, prešao i preko toga da mu je Zagreb ostao dužan 30 tisuća DEM, da su izmišljane kazne kako mu ne bi morali isplatiti ugovorne rate. Nno jednu nepravdu nije mogao otrpjeti.
- Žitnjak je definitivno odlazio, a iz Dinama me zvao Zdravko Mamić, pregovori su bili ozbiljni. No, Dražan Jerković nije me pustio, svi su me u klubu uvjeravali da ću biti prvi vratar. Ostao sam u klubu, sjajno krenuo na pripremama, no tada su doveli Željka Pavlovića. U trenutku kad smo stigli na pripreme, dijelile su se torbe, a pokraj moga imena pisao je broj 12. Tada sam pukao i otišao iz kluba.
Branio je još u Slavoniji, a danas čuva mrežu trećeligaša ZET-a.
- U Kranjčevićevoj mi se zgadio profesionalizam, još sam otišao u Požegu i shvatio da sam rekao svoju posljednju u tom svijetu. Jednostavno, nisam imao snage nikoga vući za rukav.
Od nogometa je zaradio 100 tisuća DEM, no ne leže na knjižici.
- Volim živjeti, volim zaružiti, i ostao mi je samo BMW "trojka". Živim kod mame u Dugavama.
Dražen Kroupa, jedan od vodećih ljudi u ZET-u, i Stjepan Grden, mama i tata nogometnoga kluba, dali su Borisu priliku.
- Tim ljudima dugujem mnogo, rekao bih, sve. Danas radim kao kontrolor karata u ZET-u, i sretan sam čovjek. Plaća je tri tisuće kuna, ali znate da će vas čekati prvoga u mjesecu.
Život nogometaša pun je neizvjesnosti i stresa, nije mu lakše ni u tramvaju. Imao je mnogo anegdota, a otkrio nam je nešto što nas je zapanjilo.
* Jedna me djevojka ugrizla za ruku
- U tramvaju mi je najteže sa ženama, one su divlje, više od muškaraca. Bio sam u mnogim neugodnim situacijama, no nikad se nisam nadao da će me djevojka manekenskog izgleda, 22-23 godine stara, ugristi za ruku kada sam joj pokazao značku! S dečkima se nekako dogovorim, no komadi se služe raznim štosovima.
- Što nude?
- Svašta, najčešće poziv na kavu, ili mole za milost. No, u tom poslu toga nema, ako ste profesionalac, a to sam uvijek bio, tada nema žmirenja.
- A ako vam se komad dopadne?
- Ma, možete se u Zagrebu zaljubiti na svakoj trećoj stanici, no to me ne pali.
Nogomet obožava, no izabrao je put, nije želio biti rob profesionalizma u našoj izvedbi.
- Živim mirno, uživam u svom novom poslu, a vikendom se ispušem na travnjaku. Eto, od gazde u šesnaestercu postao sam gazda u tramvaju.
Razgovarao Igor FLAK
