Baš nije imao sreće, jer što bi drugo moglo odlučiti da Dario Šimić nije igrao ni u jednom od tri finala Lige prvaka s Milanom. Sreća i Carlo Ancelotti koji mu je bio trener, koji je sad u PSG-u i čeka se njegov transfer u Real na mjesto Mourinha.
Bio sam potrošen
- Naravno da mi je žao, iako sam osvojio dva naslova prvaka i te medalje imam na posebnom mjestu. Ne može biti ništa veće od toga, bio sam dio tih finala, osjetio što to znači. I uz medalje imam i dvije replike pehara Lige prvaka, sve je to zaslužilo posebno mjesto. Finale Lige prvaka se može usporediti samo sa svjetskim i europskim prvenstvima. Doduše, bronca s Hrvatskom na SP-u 1998. ipak je malo posebnija - kazao je Dario Šimić.
Najbliže da zaigra u finalu bio je 2003., te je godine puno igrao. No, Ancelotti ga je ostavio na tribini.
- Jesam li bio ljutit? Puno sam igrao te sezone i nadao se finalu. Kad sam vidio da ne igram, osjećaj nije bio ugodan, ali s druge sam strane razumio i Ancelottija. Tada sam igrao desnog beka i užasno sam se potrošio i znam da sam pao u formi. Tako je to u velikim momčadima, velika je konkurencija i trener može birati. Da sam bio u nekom manjem klubu, onda do finala ne bih ni došao, možda ni skupinu ne bih prošao - pomirljivo će Dario.
U tom finalu 2003. na Old Traffordu nije se igralo baš lijepo, završilo je 0:0, a onda je u jedanaestercima briljirao vratar Milana Dida i crveno-crni slavili su 3:2, a Juventus, za koji je igrao Tudor, ostao je bez kante.
- Tudor je igrao odlično, baš je bio dominantan, naši su napadači imali velikih problema, nažalost, tada se i ozlijedio pa je zamijenjen - prisjetio se Dario.
Milan je slavio do jutra, Šimić i društvo nisu se dali potjerati na spavanje, a naj veseliji te noći bio je Gennaro Gattuso. Kod Tudora je, pak, situacija bila tužna iako je i on bio u velikoj momčadi nisu uspjeli u tom talijanskom finalu u čuvenom nogometnom Kazalištu snova.
Šimić nije igrao ni u finalu 2005. u ludoj utakmici u kojoj je Milan izgubio od Liverpoola nakon što je vodio 3:0., ali im je zato dvije godine kasnije vratio i pobijedio ih s 2:1 i donio Šimiću novu medalju.
Nakon talijanskog, engleskog i španjolskog finala, prvi put igra se njemački finale, Bayern i Borussia.
Mandžin učinak karijere
- Možda je to malo iznenađenje, ali Nijemci jako puno ulažu u nogomet i sad ubiru plodove tog rada. Bayern svi poznamo, on je doista svjetski vrh, iskočio je i u Njemačkoj i ne treba biti pametan pa reći da je favorit, ali i da je u jednoj utakmici sve moguće. Pogotovu u finalu. Veselim se Mariju Mandžukiću, u samo godinu dana nametnuo se pored svih tih zvijezda, osvojio naslov prvaka Njemačke a sad bi mogao i Europe. Velika većina to ne napravi u cijeloj karijeri.
