Deni Lušić rođen je 14. travnja 1962. u Splitu. Vaterpolo je počeo igrati u POŠK-u 1977., a karijeru završio u Zadru 1999. Jedini je splitski sportaš s dva olimpijska zlata. Osim toga, s reprezentacijom je osvojio svjetsko zlato (1986.), Svjetski kup (1987.), dva europska srebra (1985. i 1987.)... S POŠK-om je osvojio dva Kupa kupova, a s Pescarom još tri, dva kao igrač i jedan kao trener (1996.). Osvojio je i dva Superkupa. Živi u Splitu i radi u Javnoj ustanovi Sportski objekti.
Za Denija Lušića, proslavljenog hrvatskog reprezentativca, nositelja dviju zlatnih olimpijskih medalja, dvojbi nema.
- Ovo je najbolja godina u povijesti hrvatskog vaterpola. To što su napravili ovi momci pravo je čudo, nitko nikada nije tako suvereno osvojio zlato. Obrana je bila naš forte, to nitko nije pokazao. Ma, i napad je bio dobar, ali organiziranost igre u svim segmentima bila je na najvišem mogućem nivou. Ratko Rudić pravi je junak, naš najbolji igrač, ali ne treba zaboraviti Peru Kuterovca, koji je radio fizičke pripreme. On je bio osvježenje – kaže Lušić.
Bošković šuter i server, Sukno mozak
Ali, kako Rudić, sada već bivši izbornik, ne može biti u konkurenciji, onda se Lušić okrenuo igračima.
- Možda bi bilo logično da Boškovića stavim na prvo mjesto, jer je izabran za najboljeg igrača Europe, ali neka mi oprosti. Obrana je bila naš najbolji dio, a Josip Pavić znao je pokriti sve rupe. Na Olimpijskim igrama radio je čuda, branio je kao u transu, stavljam ga na prvo mjesto – kazao je Lušić.
Odmah iza Pavića je Bošković, a slijedi Sandro Sukno.
- Obojica su napadački raspoloženi, Bošković je šuter i server, a Sukno je pravi mozak momčadi. I jedan i drugi su, što je bitno, izuzetni plivači – rekao je Lušić.
Na njegovu popisu najboljih sedam još su Dobud, Joković, Burić i Barač.
Hinićev i Vićanov učinak - nemjerljiv
- Dobud je bio u najboljoj sedmorci Olimpijskih igara, Joković je zabijao kad je trebao, a obrambeni učinak Burića je bio izuzetan. Barač nije previše igrao, ali sve utakmice odigrao je kapetanski, posebno u polufinalu i finalu. Ima tu mjesta za još mladića poput Obradovića i Bušlje, a valja izdvojiti i mlade Buljubašića i Muslima, koji su imali važnih rola i važnih golova u polufinalu i finalu OI. Oni su zalog da nema straha za hrvatski vaterpolo. I nemojte zaboraviti spomenuti Hinića i Vićana, oni su doajeni i njihov učinak je nemjerljiv – zaključio je Lušić.
