Pogled na nogomet nekoliko desetaka godina unazad evocira na neke sasvim druge slike i sjećanja. Standardi su bili drugačiji, uvjeti, pravila, pa i sam nogomet. A sada neki novi klinci već kao djeca odlaze na drugi kraj svijeta ne bi li impresionirali ljude i klubove koji će ih kasnije preprodavati.
Nekada nije tako bilo, dobro to zna Vilson Džoni (69), bivši hrvatski nogometaš koji je svoje najbolje godine dao Hajduku i tog se vremena rado prisjeća.
>> Večernji list nogometaša godine bira od 1972. godine, a detalje o ovom trofeju pogledajte u videu
– To su bila druga vremena. Bio sam u Hajduku, klubu koji je osvojio osam trofeja, pet kupova, tri prvenstva, nezamislivo. I tada je bila Jugoslavija, više klubova, ali sada je Hajduk u Hrvatskoj pa ne može više ništa. Sustav je onda bio takav da niste mogli otići u inozemstvo prije 28. godine. Onda smo imali momčad. Zajedno smo igrali po desetak godina, pogodili smo se. Bili smo dobri i to se očituje na svemu što smo osvojili – prisjeća se Džoni koji je bio dio te, možda i najbolje generacije Hajduka pa se osvrće na ovu današnju.
– Današnja generacija je takva da u Hajduku nema nijednog, ajmo reći, hajdukovca koji je rođen tu. Mogu nabrojiti dva, ovo sve drugo su stranci. Ne bih puno o tome. Ne gledam ih baš niti pratim puno. Hajduk i dalje volim kao svoj klub, ali kada vidite kojim putem idu i kada idem pogledati što se događa, vidim da nema nikoga iz omladinske škole ili samo dva igrača i onda si kažem: “A koga ću gledati?”
Sjajno me prihvatili u Zagrebu
Situacija se možda promijeniti. Mario Stanić trebao je postati sportski direktor, no imenovan je savjetnikom predsjednika uprave Marina Brbića. Može li pomoći?
– Stanić je korektan momak. Bio je i u inozemstvu, razumije se u nogomet. Čujem da je dobar. Mogao bi nešto promijeniti, ali jedino ako mu dopuste.
Kojim će putem njegov Hajduk, ni sam ne zna. No ono što zna jest da je njegov drugi klub – Dinamo napravio velike stvari ove sezone. Džoni je nakon igranja u Splitu jednu sezonu (1978.-1979.) proveo u Maksimiru i tu sezonu posebno pamti.
– Veličanstveno su me prihvatili u Dinamu. Mogu vam reći da mi je ta godina bila možda jedna od najboljih u karijeri. Tada sam bio proglašen najboljim igračem Jugoslavije. Dandanas me se ljudi sjećaju kada dođem u Zagreb. Samo govore “Dinamo, Dinamo”, ništa ne spominju Hajduk. Iako ja uvijek govorim da mi je Hajduk žena, a Dinamo ljubavnica. Ovo u Hajduku je trajalo deset godina, postali smo svi prijatelji, ali godina u Dinamu, to će mi ostati u sjećanju do kraja života – kaže bivši bek koji je zadovoljan igrom plavih sada.
– Dinamo je trenutačno najbolji u Hrvatskoj. Gledao sam utakmice u skupini Lige prvaka i posljednju protiv Cityja i to nije bilo iznenađenje, ipak je to jedna od najboljih momčadi na svijetu. Dinamo je kiksao jedino protiv Šahtara, kada je dozvolio golove u posljednjim minutama. Za mene je Šahtar minus, a ne City. Od igrača me se najviše dojmio kapetan Ademi. Njega sam gledao. Onda i Livaković, pa Oršić i Petković...
Posljednju trojicu čeka neka nova karijera po europskim klubovima, baš kao što je svojedobno i Džonija.
– Nakon Dinama igrao sam u Schalkeu. To mi je jedan veliki uspjeh. Ipak je to jedan od najboljih klubova Njemačke i Europe. Bila mi je čast tamo igrati. Dobro sam prošao, a onda sam nastavio u Wattenscheidu pa u drugim i trećim ligama. Ne bih ništa mijenjao. Presretan sam time što sam napravio u svojoj karijeri – kaže bivši nogometaš koji se i danas vrti u nogometnim krugovima.
– Čisti sam penzioner, ali uvijek sam u nogometu. Pratim neku djecu, gledam utakmice i tako.
Osim o njegovu životu i karijeri, razgovarali smo s Džonijem i o ostalim hrvatskim nogometašima. Posebice onim najboljima jer 48. put zaredom Večernjak bira nogometaša godine. A tko je najbolji dojam ostavio na gospodina Džonija?
Dvojica dinamovaca u prvih 10
– Modrić se dokazao da je najbolji u hrvatskoj reprezentaciji, u Real Madridu, pa bio je i najbolji nogometaš svijeta godinu prije. Luka je baš igrač po mom guštu. Rakitiću, vjerujte, nije lako igrati u Barceloni, a odličan je. Brozović se u zadnje vrijeme isto pokazao kao vrhunski igrač. Onda su tu ovi mlađi: Kovačić je dobar u Chelseaju, Pašalić se sjajno snalazi u Atalanti. Rebić ne igra previše, ali pokazao je da može. Ovi mladi Petković, Oršić, Livaković, najbolji su u Dinamu... – kaže Džoni pa se za kraj dotiče reprezentacije, nadolazećeg Eura i vatrenih bekova.
– Bek je jedna zagonetna figura u nogometu koja može učiniti puno dobroga, ali i lošega. Biti bek je zeznuta stvar. On mora biti dobar u obrani, ali i pomoć u napadu. Naši se još i dobro snalaze jer to nisu po vokaciji. A mi smo napravili veličanstven uspjeh s reprezentacijom zahvaljujući Zlatku Daliću i njegovu stavu i ponovno ćemo napraviti velike stvari. Hrvatska sa Svjetskog prvenstva iz Rusije nije otpala, sve se može ponoviti – zaključio je Vilson Džoni koji je reprezentativnu karijeru odradio u četiri utakmice u dresu Jugoslavije.
Vilson Džoni svoju je nogometnu karijeru proveo na poziciji obrambenog igrača. Zadužio je Hajduk i Dinamo, a igrao je i u Njemačkoj. Loptu je počeo napucavati po Splitu, a sada ima dva sina i oba su u nogometu.
No, nisu naslijedili oca jer ne igraju u obrani, već jedan igra u veznom redu, a drugi je napadač.
– Ivan Jakov (25) igra u Splitu. Možda je imao malo nesreće što je bio ozlijeđen, ali mlad je, valjda može još nešto napraviti, a mlađi Josip Franjo (12) također igra nogomet. Ima volju kao ja. Mogao bi nešto postići. Voli nogomet, po cijele dane igra. Poslije treninga još hoće igrati ispred kuće, lud je za nogometom. Oni nisu braniči. Jedan je veznjak, a drugi napadač. Ja sam ih pogurao malo prema naprijed – kaže kroz smijeh Džoni.
Džonijev izbor:
1. Luka Modrić (Real Madrid) 10
2. Ivan Rakitić (Barcelona) 9
3. Marcelo Brozović (Inter) 8
4. Mateo Kovačić (Chelsea) 7
5. Mario Pašalić (Atalanta) 6
6. Ivan Perišić (Inter, Bayern) 5
7. Mislav Oršić (Dinamo) 4
8. Bruno Petković (Dinamo) 3
9. Ante Rebić (Eintracht, Milan) 2
10. Nikola Vlašić (CSKA) 1
Vrhunski brac igrač i uživali smo ga gledati mi dinamovci.