Treba duboko zaroniti u arhivu da bismo se prisjetili kad je Dinamo tako dugo postio u Maksimiru. Od 19. kolovoza, naime, i 1:0 pobjede nad Splitom (strijelac Antolić), plavi nisu na svom travnjaku zatresli suparničku mrežu! Tako su neokrznuti kroz Maksimir prošli Osijek (0:1), Juventus (0:4), Hajduk (0:0) i Sevilla (0:1)...
Takav se crni niz ne pamti otkad se, a to je od 1948. godine, prvoligaški nogomet igra u Maksimiru! Najbliže tom negativnom rekordu dinamovci su bili prije 44 godine – te 1972. godine plavi su kod kuće zaredom izgubili bez postignutog pogotka od Partizana, OFK Beograda i Sarajeva.
Njaslabiji u LP-u
Dodamo li tome da je Dinamo, nakon tri kola u skupini H, statistički najbezopasniji klub Lige prvaka, sa samo dva udarca u okvir suparničkih vrata, jasno je da postoji veliki problem!
I dok su neki skloni taj problem banalizirati i posve pojednostavniti, okrivljujući za mirne mreže samo napadače, dojma smo da je sve to ipak malo složenije. Dinamo je, naime, kako smo to i napisali nakon prve ovosezonske maksimirske utakmice, protiv Dinama iz Tbilisija (a bilo je to 26. srpnja!), u krizi igre! I ta kriza traje, eto, gotovo tri mjeseca, na prste jedne ruke mogu se nabrojiti utakmice u kojima su plavi dobro igrali. A i u takvim su dvobojima samo u jednom dijelu bili kvalitetni (Salzburg, Hajduk), tko zna otkad nije bilo kontinuirano dobre igre svih 90 minuta. Jasno je da igra donosi šanse, a kad nema igre, nema ni šansi! Ne stvara Dinamo na utakmici po desetak prilika, koje napadači promašuju, pa da bi se isključivo njih okrivilo za neefikasnost. Štoviše, nema ni prilika, pa ne treba onda sve svaljivati na leđa Soudanija, Fernandesa, Henriqueza, Hodžića i Šituma.
I dok Soudani i Fernandes tu i tamo zabiju neki gol, Henriquez i Hodžić posve su zaboravili kako se slave zgodici! I nije to ništa neobično – obojica su, naime, klasični tipovi centarfora koji ovise o momčadi, pogotovo o krilima, a u Dinamu na krilima igraju nogometaši postavljeni na “kontra” strane – ljevak Soudani napada zdesna, a dešnjak Fernandes slijeva! Tako postavljeni lakše dolaze u poziciju za udarac na gol, ali zato pate centarfori – sjeća li se netko Fernandesova ili Soudanijeva centaršuta s pozicija na kojima igraju? Ne. A istodobno, Dinamo ne melje igrom i ne stvara hrpu šansi, pa da centarfori trpaju u gol “otpatke” (poput nekad Mandžukića u Bayernu, kojem su također krila, Robben i Ribery, bila “kontra” okrenuta!). Ovdje bi Henriquez i Hodžić, kad igraju, sami sebi trebali centrirati i zabiti gol, jer rijetko u probojima po bokovima viđamo braniče Stojanovića, Matela, Pivarića i Sosu...
Slabašna Cibalia
U subotu u Maksimir dolazi Cibalia, momčad koja je dosad, nakon 12 kola, primila uvjerljivo najviše pogodaka – čak 26! Vidjet ćemo kako će plavi funkcionirati u igri protiv slabašnih Vinkovčana, hoće li im napokon “procuriti”, odnosno hoće li dobra igra donijeti i prilike. A za dobru igru potrebni su – znalci i kreativci! Dojma smo da Dinamo u svlačionici ima samo jednog takvog, mlađahnog Antu Ćorića, koji bi morao preuzeti dirigentski štapić. Dakako, ako zaigra...
