Praktički je tjedan dana ostalo do početka Zimskih olimpijskih igara. Hrvatska u Peking šalje 11 izaslanika, a među njima je i snowboarderica Lea Jugovac (27). Da, dobro ste pročitali - snowboarderica. Nije to sport ponikao na hrvatskim planinama, ali nije ni skijanje pa smo stvorili jednu Janicu Kostelić!
Lea u svom sportu nije nepoznanica. U svojoj karijeri je osvojila Europa Cup u disciplini big air tri puta, jednom u slopestyleu, a ima i šesto mjesto na Svjetskom kupu 2018.
Na ZOI će biti među vrlo odabranim društvom jer u ovom sportu je tamo samo 30 najboljih muškaraca i žena iz svijeta. Pa smo je pitali kako je uopće došla do snowboarda?
- Zapravo slučajno. Kao mala sam skijala, neko vrijeme čak i natjecateljski u klubu, ali sam sa nekih 11, 12 godina prestala. Nakon toga mi je postalo dosadno ići na turistička skijanja za zimske praznike. Onda sam sa 13,14 godina na Platku otišla u školu snowboarda prvi put i od tada je sve krenulo, od ponekog odlaska na bordanje u inozemstvo, do nekih domaćih natjecanja pa sam polako kroz godine počela više odlaziti na snijeg na treninge i na veći stupanj natjecanja, na FIS, Europa kupove pa s vremenom i na Svjetske kupove - pojašnjava nam Lea koja je veliki dio godine na snijegu iako je iz Rijeke.
- Prosječno godišnje na snijegu provedem preko 200 dana, jako puno vremena nakupi se provedenog i u kombiju putujući, to su tisuće pređenih kilometara, a i avionskih letova. Doma sam rijetko i kratko, pogotovo u dijelu sezone u kojem se odvijaju natjecanja (od studenog do travnja).
Koliko je snowboardanje naporno psihički, a koliko fizički?
- Smatram da je svaki sport na profesionalnoj razini jako naporan i fizički i psihički. To će onda dosta još ovisiti i o osobi, npr. je li vam gušt odlazak u teretanu i održavanje forme, stvarate li sebi prevelik pritisak pa psihički teško podnosite natjecanja... Iz svog iskustva bih nekako rekla da to dosta ovisi o periodu godine, naravno da je naporniji dio sezone kada su stalno natjecanja i putuje se. A s druge strane teško može biti i u fazi priprema jer su u našem sportu moguće velike oscilacije u formi u kontekstu trikova, tj. moguće je da neki trik koji si prošle sezone stalno radio odjednom više nikako ne možeš pa te to može psihički umoriti jer se stalno pitaš zašto sada ne mogu...
S obzirom na to da u Hrvatskoj nema prostora za treniranje, taj dio odrađuje se vani.
- Treniramo u inozemstvu, najčešće u Austriji, znali smo prije ići u Francusku, a i Italiju i Švicarsku. Također smo odlazili i na Novi Zeland, ali eto od kad je korona došla čini se da se to neće ponoviti u skoroj budućnosti.
No, sigurno se putuje za Peking. Koja su očekivanja od Igara?
- Biti u tih 30 koji imaju pravo nastupa je već ogromna stvar s kojom sam izrazito ponosna i zadovoljna, jer je to jedan veliki uspjeh za cijeli tim i sve ljude koji su mi tijekom godina pomagali. Na neki način je to nagrada za sav trud i treninge. Tako da idem u Peking bez ikakvih opterećenja i očekivanja, voljela bih odvoziti najbolje što znam. Strahova nekih posebnih nemam, voljela bih da vremenski uvjeti budu dobri kako oni ne bi utjecali na našu vožnju kao što je bio slučaj u Pyeongchangu 2018. gdje se slopestyle vozio pod gotovo orkanskim udarima vjetra. Ako govorimo o tome kako će sve to u Pekingu izgledati - mislim da će u jednu ruku biti žalosno, zbog Covida neće biti gledatelja pa sve to neće imati neku čar. Također ni upoznavanje sportaša iz drugih zemalja neće biti moguće zbog strogih mjera. Svejedno se nadam da će to biti jedno nezaboravno sportsko i životno iskustvo.
Lea u Pekingu nastupa u dvije discipline - u Slopestyle-u 5. veljače i Big Air-u 14. veljače. I može reći da živi svoj san.
- Ulaskom u najviši stupanj natjecanja, u svjetske kupove, naravno da počinješ maštati i o Olimpijskim igrama. Samim time što se održavaju svake četiri godine dobivaju na nekoj posebnosti i prestižu.
Na koje ste svoje uspjehe najponosniji?
- Kvalifikacija za ZOI je sigurno jedan od njih. Tu bih istaknula i ulazak u finale Svjetskog kupa u Big Airu u Quebecu i osvojeno 6. mjesto na kraju. No, nekako puno veću satisfakciju nalazim u onim malim trenucima, nego u samim rezultatima, npr. kada uspiješ po prvi put napraviti novi trik.
Lea podršku ima u prijateljima i obitelji.
- Mama je oduvijek bila najveća podrška i što mi je iznimno važno nikada mi nije nabijala pritisak s nekakvim očekivanjima i ultimatumima i samo joj je bilo važno da se bavim onime što volim. Velika je podrška uvijek bila i baka koje nažalost više nema, ali znam da bi bila jako sretna i ponosna mojim odlaskom na ZOI. Prijatelji su navikli na ovo čime se bavim pa ne komentiraju to previše, osim kada vide neki video pa su česti komentari u stilu: pa ti si luda.
Iako se tako čini, snowboard nije ništa više opasan od nekog drugog sporta.
- Svaka aktivnost je opasna, sigurna sam čak da i boravkom u svojoj kući nastaje puno ozljeda. Naravno da ekstremni sport zvuči puno opasnije, ali pogledamo li bilo koju nogometnu utakmicu jako su česti padovi, puknuća mišića... pa onda zapravo profesionalni snowboard i ne djeluje toliko opasan koliko se čini. Smatram da su ozljede puno manje na profesionalnoj razini nego na amaterskoj iako se događaju. Osobno sam u karijeri imala nekoliko potresa mozga i parcijalnu rupturu LCL-a u desnom koljenu, srećom bez operacije.
Postoji li strah kada snowboarda?
- Strah uvijek postoji, pogotovo kod probavanja nekog novog trika, ali važno je znati razaznati onu malu dozu straha koja je pozitivna i dio je treme od straha koji će uzrokovati dekoncentraciju. Nemam neke posebne rituale opuštanja. Nekako se pokušam opustiti i uvjeriti se da trebam napraviti ono što znam i da ja to mogu.
Tko sve radi s vama?
- U timu smo trener Darko Bilen i Dante Brčić, moj prijatelj i sportski kolega iz Zagreba.
U Hrvatskoj, osim za vas, poznata su imena i Tina Stojaka pa i Morene Makar, no kakvo je stanje kada je ovaj sport u pitanju?
- Uvjerena sam da općenito za snowboard mnogi ne znaju, a kamoli za to da ga je moguće profesionalno trenirati i da je to olimpijski sport. Ne smatram ni da ljudi znaju za mene, stvarno sam iznenađena medijskim interesom koji dobivam zbog odlaska na ZOI, ali isto tako koristim ovu priliku da apeliram na medije da bi bilo lijepo kada bi snowboard i nakon ZOI nastavio imati makar mali medijski prostor kako bi za njega čulo više ljudi i interes za bavljenjem moglo dobiti više djece. Eto tako će već u ožujku naš talentirani mladi snowboarder Dante Brčić nastupati na Svjetskom juniorskom prvenstvu i EYOF-u (Europskom olimpijskom festivalu za mlade) .
Lea je završila Prvu hrvatsku sušačku gimnaziju u Rijeci i Pravni fakultet u Rijeci.
- Završila sam gimnaziju s odličnim uspjehom i magistra sam prava, u lipnju 2020. sam diplomirala. Korona je tu u samom početku donijela i nešto dobro za mene jer smo silom prilika morali ostati kod kuće pa sam u to vrijeme mogla na miru napisati diplomski rad i obraniti ga. Ovdje moram spomenuti svoje prijateljice Juliu i Doroteu koje su mi tijekom srednje škole i fakulteta puno pomogle javljajući mi što se taj dan radilo i šaljući mi svoje bilješke.
Kako to da ste izabrali pravo, možda "štrebersko" zanimanje? Možete li se jedan dan zamisliti s aktovkom u rukama?
- Pravo nije štrebersko zanimanje. Dio prava jest poznavanje propisa, ali puno veći dio jest snalaženje kroz iste i pronalazak alternativnih rješenja. Smatram da u svakom zanimanju pa tako i u sportu postoje štreberski dijelovi. A onda je tu jedan veliki dio sporta u kojem vlada vlastiti izričaj, sloboda, snalažljivost... I tu onda leži prava čar. Tako i u "štreberskom" pravu, samo treba znati gdje tražiti. Ja sam oduvijek bila iznimno ambiciozna po pitanju škole, tako da je zapravo rješavanje fakulteta uz ogromne izostanke bila vrsta misije za mene.
Imate li slobodnog vremena? Kako ga provodite?
- Nešto slobodnog vremena za vrijeme dok sam na snijegu provodim u odmoru ili obilasku nekog grada ukoliko putujemo, a kada sam doma volim se družiti s prijateljima i nezaobilazan je odlazak u teretanu. Nažalost korona je ta druženja svela na minimum jer se stalno moram paziti da se ne zarazim. Kada nisam na snijegu radim svašta, volim biti malo u Rijeci nakon brojnih putovanja i hladnoće uvijek je lijepo vratiti se doma na sunce i more. Ljeti u sklopu održavanja fizičke spreme često vozim bicikl, SUP-am ili kitesurfam.
Kakve veze ima to što je diplomirana pravnica?