Prva kvalifikacijska utakmica za odlazak na Svjetsko prvenstvo odbojkašica Hrvatske u susretu protiv Gruzije u osječkom Gradskom vrtu bila je posebna. Maja Poljak službeno se oprostila od igranja. Njezina karijera počela je 1995. godine u Mladosti kada je imala samo 12 godina. U Zagrebu je ostala do 2000. godine kada je sa samo 17 godina otišla u jaku talijansku ligu, u klub Vicenza.
– Netko će reći da sam još mogla igrati u 34. godini. Možda bih i mogla, ali zdravlje mi je važnije. Već sam htjela prestati, ali sam nekako uspjela izdržati ovu sezonu – rekla je Maja.
17 godina u inozemstvu
Što vas muči?
– Kukovi. Imam jake bolove i to više nije imalo smisla – istaknula je.
U inozemstvu je provela 17 godina. Igrala je osam godina u Italiji (Vicenza, Bergamo), potom osam godina u Turskoj (Ankara, Vakifbank, Eczacibasi), da bi posljednju sezonu odradila u moskovskom Dinamu.
– Drago mi je što sam karijeru završila u Rusiji. S klubom sam osvojila prvenstvo Rusije, bili smo peti na Svjetskom klupskom prvenstvu u japanskom Kobeu gdje sam proglašena za najboljeg srednjaka. Na kraju smo igrali na završnom turniru Lige prvakinja u Trevisu gdje smo osvojili četvrto mjesto. Dinamo je nakon osam godina igrao na završnom turniru pa je četvrto mjesto proglašeno velikim uspjehom – istaknula je Maja.
U karijeri je osvojila puno toga.
– Bila sam četiri puta prvak Europe s tri različita kluba. Dvaput s Bergamom te po jednom s turskim klubovima Eczacibasijem i Vakifbankom. Uspjela sam biti i dio one strašne hrvatske reprezentacije s Irinom Kirilovom kao tehničarkom kada smo bili srebrni na Europskom prvenstvu 1999. godine. Imala sam samo 16 godina. U finalu je Rusija pobijedila s 3:0. Žao mi je što sa svojom generacijom s reprezentacijom Hrvatske nisam ništa osvojila. A baš smo bile dobre, samo nismo imale sreće – kaže Maja.
Neostvarena želja?
– Olimpijske igre san svakog sportaša i one su jedina bolna točka moje karijere. Iskusila sam sva ostala velika natjecanja, ali ne i OI – rekla je Maja.
Gdje vam je bilo najljepše?
– U Turskoj.
Kažu da ste bili popularniji od Slavena Bilića dok je bio trener Beşiktaşa?
– Ne znam. Tako drugi kažu.
Nakon što ste četvrti put osvojili Ligu prvakinja, turski su vas novinari nazvali “djevojkom od milijun dolara”.
– Istina. A što komentirati, gode takvi nazivi.
Skupile se košarkaške kćeri
U jednom trenutku za reprezentaciju su igrale Mia Jerkov, Senna Ušić i Maja Poljak. Zajednička poveznica bila je...
– Ha-ha. Sve smo bile kćeri poznatih hrvatskih košarkaša, Željka Jerkova, Svena Ušića i mog tate Željka. Tata je bio dobar prijatelj s Draženom Anzulovićem, čija je supruga Marija također bila odbojkašica. Preko njih sam zapravo ušla u odbojkaški svijet – rekla je Maja.
Kako će Hrvatska bez vas?
– Vjerujem da bi smjena generacija mogla proći puno prirodnije i lakše nego u vrijeme kada sam ja počinjala i kada smo mi mlade reprezentativke morale igrati bez pomoći starijih. To je bilo jako frustrirajuće, doživljavale smo poraze zbog svojeg neiskustva i naivnosti, primali smo šamare koje nismo zaslužile – rekla je Maja Poljak, dugogodišnja kapetanica hrvatske reprezentacije.
Ostaje te li u odbojci?
– Naravno. Imam neku ponudu da budem trenerica. Znat ću sve do kraja tjedna – istaknula je.
Trenerski posao kod nas ili?
– Ne, u inozemstvu. Pa kad sam već vani igrala 17 godina, mogu još koju godinu živjeti izvan Hrvatske – zaključila je.
