Bio je to meč kakav je teška kategorija profesionalnog boksa dugo čekala. Dvoboj titana, koji se održao u Rijadu. Uza sav "hype", to jest stvaranje stanja uzbuđenosti vezano uz tu borbu, ona je i opravdala očekivanja. Možda ne toliko navijača rasplesanog Tysona Furyja, koji se opet cerekao i u ringu, koliko onih koji su podržavali smrtno ozbiljnog Oleksandra Usika.
A Ukrajinac koji se boksa primio tek s 15 godina, jer je do tada trenirao nogomet, zasluženo je osvojio pojas neosporenog (undisputed) svjetskog teškaškog prvaka, prvi nakon Lennoxa Lewisa 1999. Usik je prije borbe stavio na stol svoja tri pojasa (WBA, IBF i WBO), a Fury je donio onaj WBC-ov, koji, od ove borbe, pripada ukrajinskom teškašu, koji je tako ispunio obećanje dano pokojnom ocu zbog kojeg je, u ringu i na presici, i suzu pustio.
Fury odličan, Usik fantastičan
A nije puno nedostajalo da iza ove borbe ostanu repovi jer je jedan sudac (Kanađanin Metcalfe) vidio pobjedu Furyja (114-113), dok je Španjolac Palermo bodovao 115:112 za Usika pa se na prvi pogled čini da nisu gledali istu borbu. Srećom je američki sudac Fitzgerald bio realan (114:113 za Usika, koji je dobio prednost zbog nokdauna u devetoj rundi) pa se neće govoriti o anglosaksonskom sudačkom lobiju.
No navijačka tema je odluka ringovnog suca Marka Nelsona koji je mogao, a nije, prekinuti borbu u devetoj rundi nakon što je Fury, primivši desetak udaraca bez obrane, teturao od konopca do konopca. U sličnoj je situaciji, na nogama, prekinuta borba između Joshue i Vladimira Klička jer je taj sudac procijenio da, tada 41-godišnji Ukrajinac, ne pruža otpor. No, Fury je još jednom demonstrirao sposobnost preživljavanja pa bi boksački fanovi, da je došlo do prekida, bili zakinuti za još tri zanimljive runde.
O zbivanjima u toj borbi popričali smo s boksačkom braćom Božić, bivšim boksačkim profesionalcem Stjepanom te s Vladom, trenerom svjetske prvakinje Ivane Habazin.
– Uvijek kada boksaju kontragard i standardni gard, očekuje se da će to biti više taktiziranja i bilo ga je, ali je bilo i akcije – ustvrdio je Stjepan.
– Jako sam zadovoljan borbom. Da je Fury uspio biti na razini na kojoj je bio kao protiv Klička, imao bi velike izglede i u ovoj borbi. Bio je odličan, on je za svoje gabarite od 206 cm i 118 kg prilično koordiniran i pokretljiv, ali ipak nije mogao pratiti Usikov tempo. Ne sjećam se da je neki teškaš, još od Muhammada Alija, imao takav tempo borbe, a Usik ga drži i kada prima udarce. U današnjem boksu nitko tko ima 100 kilograma ne može raditi tempo kao da ima 70 kilograma poput Usika. Meni se činilo da je Fury mogao pobijediti jedino nokautom – kazao je Vlado i primijetio još nešto:
– Vidim da je Usiku bilo jako drago kada mu je Holyfield prije meča poželio sreću. U tim trenucima bio je kao dječarac koji se susreće sa svojim idolom. A dodatna motivacija svakako mu je i to što prolaze njegova domovina i njegov narod. A Usik je ukrajinski Kozak i da nije iz ratničkog naroda, vjerojatno ne bi bio to što jest. Očito ima jako dobru genetiku, strahovite fizičke predispozicije više u izdržljivosti nego u snazi.
Tyson preživljava poput jegulje
S obojicom braće Božić analizirali smo priču devete runde i to kako je tu dionicu Fury uspio preživjeti, o čemu Stjepan kaže:
– Tyson Fury još je jednom pokazao da je prava jegulja. Kada je u pitanju umijeće preživljavanja u ringu, tu je najjači.
S obzirom na to da je teturao po ringu i pri tome primao udarce, bi li bilo bolje da je već kod trećeg-četvrtog primljenog udarca, u ime kontrole štete, jednostavno samo kleknuo i sačekao odbrojavanje?
– Vi ste u šoku i teško je u takvoj situaciji racionalno rezonirati pa vam na vidjelo izlaze vaši automatizmi, a Furyjev je izvlačenje iz teških situacija – kaže Stjepan i objašnjava zašto je sudac dobro napravio što u tim trenucima nije prekinuo borbu:
– Kad se radi borba za objedinjavanje pojaseva prvaka, ona se ne prekida tek tako.
S tim se složio i stariji mu brat Vlado:
– U mečevima za ujedinjenje naslova obično je dogovor da se onome koji je u nekom trenutku u podređenom položaju daje maksimalna prilika da se izvuče, da se borba ne prekida. Jer, u ringu su dva prvaka.
A ta dva šampiona, od kojih jedan to više nije, završila su borbu zagrljajem, dok je Fury više puta poljubio Usika u čelo priznajući mu tako da je bio bolji. Nakon prvog poraza u karijeri ljubio je Fury ljutog prrotivnika kao da se do maloprije nisu tukli na mrtvo ime, već kao da su došli s natjecanja u pecanju. Izljubio ga je kao brata, s razlogom što je ova borba, i njen ishod, najavila vrlo unosan, ugovorom osiguran, uzvrat.
Kako bilo da bilo, već samom najavom uzvrata nanovo se otvorilo pitanje kako će na to reagirati IBF, koji bi, pod pritiskom promotora Eddieja Hearna, mogao odlučiti da se za njihova prvaka bori Joshua protiv pobjednika borbe između Hrgovića i Duboisa, koja se treba održati u Rijadu 1. lipnja. A u slučaju pobjede nad Duboisom, slijedio bi Hrgovićev meč na Wembleyu.
– Na samu pomisao na to ja se naježim. Svi bi htjeli s Joshuom na Wembleyu, čujem sad i Wilder – ističe Stjepan Božić, jedan od pomoćnih trenera u Hrgovićevu timu.
