U splitskoj Noći hrvatskog vaterpola, održanoj sinoć u hotelu “Le Meridien Lav”, Maro Joković proglašen je najboljim hrvatskim vaterpolistom u 2019. godini. Tako je svojim glasovanjem odlučio Večernjakov žiri, koji su, kao i dosad, činili bivši vaterpolski asovi i vaterpolski treneri. I to iz svih hrvatskih središta: Renco Posinković i Dejan Savičević iz Splita, Željko Tonković i Damir Burburan iz Rijeke, Dalibor Radonić i Franko Antunović iz Zagreba, a Emil Nikolić povezao je Dubrovnik, Korčulu i Zagreb.
“Žao mi je što nisam s vama”
Jokoviću je tako prvi put, u 33. godini, pripala tradicionalna nagrada - statua Vaterpolist, rad akademskog kipara Stipe Sikirice. Zbog obveza njegova Olympiakosa u grčkom prvenstvu (i gradskog derbija s velikim rivalom Ethnikosom) Maro nije mogao doći na proglašenje (trofej je u njegovo ime primio izbornik hrvatske reprezentacije Ivica Tucak), ali se zato nazočnima obratio videovezom.
– Žao mi je što večeras nisam s vama, ali takav je život nas profesionalaca. Kao i svake godine, konkurencija u hrvatskom vaterpolu za izbor najboljeg pojedinca je velika, pratio sam anketu i drago mi je da su istinski poznavatelji vaterpola meni dali taj glas. Na meni je da tu nagradu opravdam i sljedeće godine – poručio je slavodobitnik.
Proglašena je i najbolja sedmorka godine, u kojoj i nije bilo nekih velikih promjena. Luku Lončara je na mjestu sidraša zamijenio Josip Vrlić, dok je iskusnog Xaviera Garciju u napadu zamijenio mladi Ante Vukičević. A svoja mjesta zadržali su Marko Bijač, Andro Bušlje, Loren Fatović, Paulo Obradović i, dakako, Maro Joković.
“Najzaslužniji je za broncu iz Gwangjua”, “svaka momčad koja ima najviše ambicije mora u sastavu imati Jokovića”, “najinteligentnija lijeva ruka koja se pojavila u svjetskom vaterpolu u posljednjih 10-ak godina”, “dijamant ove generacije, gracioznost pokreta u 100 kila mišića”, “prva violina našeg napada”, samo su neki od epiteta koje su članovi našeg žirija dodijelili Jokoviću, ljevorukom topniku rođenom 1. listopada 1987. u Dubrovniku, koji je na neki način, kao i njegov sugrađanin Andro Bušlje, obilježio sve hrvatske uspjehe od 2007. do danas.
Popularni je Joke kumovao svim našim zlatnim medaljama u tom razdoblju. Počev od SP-a u Melbourneu 2007. pa preko EP-a u Zagrebu 2010., OI u Londonu 2012. do SP-a u Budimpešti 2017. godine. Dakako, sudjelovao je i u osvajanju svih triju trofeja ove godine: bronce sa SP-a u Gwangjuu te srebrnih medalja na Europskom kupu u Zagrebu i Svjetskoj ligi u Beogradu. Ni jedna druga reprezentacija nije ove godine osvojila medalju na svima trima velikim natjecanjima.
Pjevala im Jelena Rozga
Za najbolju vaterpolisticu godine HVS je proglasio Riječanku Emmi Miljković. Najbolju vaterpolisticu birali su treneri svih ženskih klubova te izbornik Marijo Ćaleta. Trofej HVS-a ove je godine pripao dugogodišnjem vaterpolskom djelatniku iz Splita Vicku Batinici, predsjedniku Mornara, a posebna priznanja pripala su Ivici Cipciju, bivšem vaterpolistu i dužnosniku iz Splita, te gradonačelniku Splita Andri Krstuloviću Opari i županu Splitsko-dalmatinske županije Blaženku Bobanu za njihov doprinos u dobivanju domaćinstva i organizacije EP-a u Splitu 2022. godine.
Fešta u Podstrani okupila je brojne uzvanike iz vaterpola i općenito sporta iz Splita i cijele Hrvatske, a glazbena gošća večeri bila je Jelena Rozga.
BIVŠI POBJEDNICI
1988. - Igor Milanović (Partizan)
1989. - Igor Milanović (Mladost)
1990. - Igor Milanović (Mladost)
1991. - Perica Bukić (Jadran/Mladost)
1992. - Perica Bukić (Mladost)
1993. - Dubravko Šimenc (Pescara)
1994. - V. Kobešćak/R. Vrbičić (Mlad./Solar.)
1995. - Siniša Školneković (Mladost)
1996. - Siniša Školneković (Mladost)
1997. - Siniša Školneković (Jadran)
1998. - Perica Bukić (Mladost)
1999. - M. Smodlaka/D. Šimenc (Jug/Mlad.)
2000. - Mile Smodlaka (Jug)
2001. - Mile Smodlaka (Jug)
2002. - Ratko Štritof (Mladost)
2003. - Igor Hinić (Brescia)
2004. - Mile Smodlaka (Jug)
2005. - Josip Pavić (Mladost)
2006. - Mile Smodlaka (Jug)
2007. - Miho Bošković (Jug)
2008. - Frano Vićan (Jug)
2009. - Igor Hinić (Mladost)
2010. - Damir Burić (Pro Recco)
2011. - Josip Pavić (Mladost)
2012. - Josip Pavić (Mladost)
2013. - Nikša Dobud (Jug)
2014. - Sandro Sukno (Primorje)
2015. - Sandro Sukno (Primorje/Pro Recco)
2016. - Marko Bijač (Jug)
2017. - Sandro Sukno (Pro Recco)
2018. - A. Bušlje/L. Lončar (Olympiakos/Jug)
2019. - Maro Joković (Jug, Olympiakos)
>>> Pogledajte gostovanje Dubravka Šimenca u Večernji TV-u
Dok jednom ne smrkne... Da je Sukno ostao na poziciji, teško bi Joke do trofeja. Ali zaslužio ga je. A sad će bi još bolji jer će se do kraja osloboditi...