Nevjerojatna je ovo bila godina za hrvatski sport. Baš kad smo pomislili da ništa ne može nadmašiti 2016. i deset olimpijskih medalja iz Rija (pet zlatnih), dogodilo ponovno nešto bajkovito.
Otkako su hrvatski nogometaši zadivili sportski svijet i zaigrali u finalu Svjetskog prvenstva, naši su sportaši u pet olimpijskih sportova postali svjetski prvaci. Modrić, Rakitić, Mandžukić i društvo kao da su bili pokretač za mnoge druge sportske asove.
>> Pogledajte galeriju s dočeka vatrenih
Prvi su u tome uspjeli braća Fantela, jedriličarski dvojac kojem je to bila tek prva godina nastupanja u novoj disciplini (49er). Iznenadili su jedriličarski svijet i osvojili svjetsko zlato.
Ljubitelje jedrenja na dasci obradovao je pak Enrico Marotti, Riječanin koji je postao prvak svijeta u jedrenju na dasci (slalom).
Nakon složne zadarske braće na najvećoj sceni zablistao je zagrebački bratski dvojac u dvojcu bez kormilara. Valent i Martin Sinković osvojili su naslov svjetskih prvaka, također u novoj disciplini, a kako su prije toga, u istoj godini, bili i europski prvaci, oni su po kriteriju rezultata iznad svih.
Početkom studenoga svjetsko zlato osvojio je varaždinski biciklist Marin Ranteš koji se na krov svijeta uspeo u disciplini BMX freestyle i u kojoj bi mogao biti legitimni kandidat za medalju na Olimpijskim igrama u Tokiju.
Isto vrijedi i za najnovijeg svjetskog prvaka u karateu Ivana Kvesića (do 80 kg) koji se, također, tek mora plasirati na Olimpijskim igrama na kojima se spajaju kategorije, a u njegovu slučaju to su teška i poluteška.
Šlag na tortu bili su tenisači koji su osvojili momčadsko prvenstvo svijeta, najstarije u svijetu sporta, do ove godine poznato pod imenom Davisov kup. I oni su dočekani na središnjem zagrebačkom trgu kao veliki pobjednici. Doduše, ne kao nogometaši, no s njima i njihovim sportom ionako se nitko ne može mjeriti.
Hrvatska nogometna reprezentacija i Modrić
Srebrna medalja nogometne reprezentacije na SP-u u Rusiji jedan je od najvećih pothvata u povijesti hrvatskog sporta, a vjerojatno i najveća senzacija u povijesti SP-a.
Naime, Hrvatska je po broju stanovnika druga najmanja zemlja koja je nastupila u finalu SP-a. Manje stanovnika od Hrvatske 2018. imao je samo Urugvaj 1938., kada je imao samo 1,9 milijuna stanovnika.
>> Luka Modrić: Zlatna lopta je kruna sjajne karijere
Hrvatska je postala i tek 13. država koja je igrala finale SP-a. U tom elitnom društvu svjetskoga nogometa još su Brazil, Njemačka, Italija, Argentina, Urugvaj, Francuska, Engleska, Španjolska, Nizozemska, Čehoslovačka, Mađarska i Švedska.
Reprezentacija pod vodstvom izbornika Zlatka Dalića već je krajem prošle godine napravila snažan iskorak iz prosječnosti, svladavši Ukrajinu u Kijevu, a potom i Grčku u dodatnim kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo. Momčad koju su mnogi već bili otpisali iz kreme svjetskoga nogometa odjednom je dobila novu snagu i polet i u velikom stilu otvorila vrata SP-a.
A tamo u Rusiji, u koju su bili ispraćeni kao potencijalno iznenađenje, vatreni su demonstrirali neslućenu silinu, neustrašivost i nogometno čarobnjaštvo pred kojim su padali bivši afrički (Nigerija), europski (Danska, Rusija) i svjetski prvaci (Argentina, Engleska). Strašna Dalićeva Hrvatska u lipnju i srpnju bila je svjetska top tema, a naši nogometaši, isti oni koji nekoliko mjeseci ranije nisu mogli pobijediti Finsku, odjednom su svojim “rušilačkim” pohodom po Rusiji postali nacionalni junaci.
Nikada nijedna sportska momčad nije izazvala takve emocije među pukom i proizvela takav efekt nacionalnog zajedništva i ponosa kao nogometaši, na čijemu se dočeku u Zagrebu okupilo pola milijuna ljudi.
Svjetionik te fascinantne momčadi bio je njezin kapetan Luka Modrić, kojemu se nakon Rusije s golemim poštovanjem i respektom naklonio cijeli svijet. Modrić je bio proglašen najboljim nogometašem SP-a u Rusiji, a potom i najboljim igračem Europe i svijeta.
Dinamovo europroljeće
Dinamo je prezimio u Europi nakon pola stoljeća i vratio publiku u Maksimir.
Teško je netko u svibnju ove godine mislio, kada je Dinamo posrtao protiv Rudeša u Hrvatskoj ligi, da će plavi okončati 2018. kao heroji i “ponos grada mog”, kao senzacionalni europski hit i uvjerljivi lideri nacionalnoga prvenstva. U kojemu prvome pratitelju Osijeku bježe čak 11, a Hajduku nevjerojatna 22 boda! Jednostavno, Dinamo u ovoj godini za pamćenje nije napravio nijedan pamtljiv pogrešan korak.
>> Pogledajte galeriju: sjajna polusezona plavih
Iako za neke od tih nogometaša donedavno nisu čuli, i vrapci u Zagrebu danas znaju sastav Bjeličinih junaka: Livaković, Stojanović, Theophile, Dilaver, Rrahmani, Ademi, Hajrović, Gojak, Olmo, Oršić, Gavranović. To su hrabri momci, uz Zagorca, Šunjića, Petkovića, Budimira, Perića... koji su se u velikom stilu prošetali skupinom Europske lige, u kojoj su u Maksimiru među ostalim nokautirali turski Fenerbahçe s 4:1.
Nakon te povijesne utakmice, spektakla u rangu nekadašnjih srazova s Malmöom, Villarrealom ili Celticom, Europa je upoznala snagu plavih jurišnika i već tada, u rujnu, naslućivalo se kako se u Maksimiru rađa megamomčad koja će prezimiti u Europi nakon gotovo pola stoljeća.
Tom epskom Bjeličinu dosegu zapljeskali su i Dinamovi velemajstori iz 1967. godine; Čerček, Lamza, Novak, Rora, Pirić... a zadivljujući europski pohod plavih potaknuo je i povratak Večernjakove Plave devetke na zagrebačke kioske nakon gotovo dva desetljeća. Zagrepčani su, nakon dugih godina ravnodušnosti, ponovno prigrlili svoj Dinamo, kao simbol postojane sportske snage i uspjeha.
Fantele – djeca vjetra
U regatnim vodama Aarhusa dogodila se istinska jedriličarska senzacija. Nakon samo godinu dana od prvog zajedničkog nastupa u novoj disciplini, Šime i Mihovil postali su svjetski jedriličarski prvaci.
Nakon čudesna uspjeha i za njih same, Šimina reakcija bila je ovakva:
– Ovo je prilično ludo! Nisam to ni sanjao. Naš je cilj bio kvalificirati se za Olimpijske igre u Tokiju, a mi smo postali svjetski prvaci.
>> Pogledajte i video: Po uzoru na koje stadione će biti novi Dinamov stadion
O kojoj razini iznenađenja je riječ podsjetit će nas Šimine riječi izrečene prije odlaska u Aarhus:
– Mi smo 17. posada na svjetskoj rang-listi i s obzirom na to da smo u toj klasi samo godinu dana, to je dosta dobro. Naš renking govori gdje nam je trenutačno mjesto, no ako bude manji vjetar, ako dobro krenemo, možda možemo i u prvih 10 posada. Budući da će prvih osam posada osigurati olimpijske vize, mi možda za to još nismo spremni, no vidjet ćete nas sigurno u Tokiju.
A mi smo ih već 2018, dvije godine prije Tokija, ugledali na vrhu medaljaškog postolja SP-a. Zapravo, odličje su Fantele osigurali još dan prije, a da bi ostali bez zlata trebali su biti sedam mjesta iza Fischera i Grafa.
No, Nijemci su puknuli pod pritiskom pa su na kraju tek treći s 93 negativna boda jer su ih pretekli pobjednici finalne utrke Francuzi Frei i Delpech (91). U takvim okolnostima hrvatskoj posadi bilo je dovoljno i da u cilj uđe peta i da i kao takva osvoji zlato s čak 19 bodova prednosti.
– Možda je tajna u tome što si mi kao braća možemo reći više nego partneri koji nisu u bratskom srodstvu. Inače, meni je jako drago da se moj brat, koji to nikad nije doživio, od sada može zvati svjetskim prvakom.
No da efekt obiteljske priče bude još jači, treba reći da im je trener vlastiti otac. A za sve ovo Edo Fantela i te kako je zaslužan. Štoviše, kada se govori o najuspješnijim obiteljskim projektima u hrvatskom sportu, onda su iza Kostelića i Vlašića tu i Fantele. Čudesan zadarski trojac.
Tenisači i Davisov kup
Nikada nitko iz povijesnih knjiga neće moći izbrisati to da je posljednje izdanje Davisova kupa odigranog u tradicionalnom izdanju osvojila Hrvatska.
Toga 25. studenog u Lilleu naši su tenisači predvođeni izbornikom Željkom Krajanom podigli popularnu salataru te tako drugi put u povijesti, nakon Bratislave 2005., osvojili prestižno natjecanje koje se igra još od 1900.
Marin Čilić, Borna Ćorić, Mate Pavić, Ivan Dodig, Franko Škugor, Nikola Mektić, Viktor Galović, Nino Serdarušić, Mate Delić kao igrači te Željko Krajan kao izbornik sudjelovali su u pohodu koji je počeo protiv Kanade (3-1) u 1. kolu Svjetske skupine, nakon čega smo još nanizali pobjede protiv Kazahstana u četvrtfinalu (3-1), potom protiv SAD-a (3-2) u polufinalu u Zadru, a onda i na kraju u finalu 3-1 protiv Francuske.
>> Pogledajte video: doček hrvatskih tenisača na Trgu
Hrvatska se pobjedom u Lilleu upisala među tek 10 zemalja u svijetu koje su barem po dvaput osvajale Davisov kup.
– Čudesno, na krovu smo svijeta. Tako smo mali, a imamo najbolju tenisku momčad koja može dominirati još godinama – sve je u jednoj rečenici nakon finala sažeo izbornik Krajan.
Sandra Perković
Najbolja hrvatska sportašica pamtit će 2018. po jedinstvenom pothvatu u svijetu atletike.
Napravila je nešto što nije pošlo za rukom nijednoj atletičarki, ali ni atletičaru. Na Europskom prvenstvu u Berlinu peti put zaredom bila je najbolja u bacanju diska. Europa je tijekom povijesti imala velika atletska imena, ali nitko nije uspio pet puta zaredom biti najbolji u svojim disciplinama. Sandra je prvi europski naslov osvojila u Barceloni 2010., a onda su slijedile pobjede u Helsinkiju (2012.), Amsterdamu (2014.), Zürichu (2016.) i Berlinu. Sjajnu sezonu nije uspjela zaokružiti sedmom ukupnom pobjedom u bacanju diska na Dijamantnoj ligi. Iako je imala najduži hitac u finalu Dijamantne lige, nije uspjela pobijediti zbog novog sustava po kojem je bilo prvo bitno dođi u finale, među dvije najbolje, a u tom finalu baca se samo jedan hitac pa čiji je duži, taj pobjeđuje. Sandrin disk završio je u mreži tako da je Kubanka Perezu teorijski mogla baciti disk samo nekoliko metara i pobijediti.
Braća Sinković
S naslovom svjetskih i europskih prvaka i u dvojcu bez kormilara Valent i Martin ušli su u red najvećih veslača svih vremena.
A takvima ih toliko ne čini već 13. medalja koju su osvojili na najvećim svjetskim natjecanjima koliko činjenica da su ostvarili ono što nitko dosad nije. Naime, nakon fantastične karijere u skul veslanju (s dva vesla) i 29 uzastopnih pobjeda u dvojcu na pariće, samo dvije godine nakon olimpijskog zlata u staroj disciplini, Sinkovići su u samo 40-ak dana postali europski i svjetski prvaci u dvojcu bez kormilara. U disciplini u kojoj svaki član posade ima po jedno veslo. “A to u svijetu veslanja nikome nikad nije pošlo za rukom”, ističe njihov genijalni trener Bralić.
A baš to bio je jedan od njihovih motiva kada su onako neočekivano odlučili promijeniti disciplinu. Onima izvan njihova svijeta to je izgledalo čudno da su na vrhuncu dominacije u jednoj disciplini odlučili krenuti ispočetka u novoj. Jest da je riječ opet o dvojcu, no u pitanju je teža disciplina jer je, kad je riječ o dvojcu bez kormilara, puno nestabilniji čamac.
– Da smo ostali u dvojcu na pariće, možda bismo se uljuljali na tronu, možda više ne bismo bili ovako motivirani pa bi nas neki mladi lavovi “pojeli”. I zato je ovo prvo svjetsko zlato u dvojcu slađe nego da smo osvojili treće u dublu – ističe Valent i priznaje da je ovo zlato slađe i zato što se do njega došlo nakon puno stresa i frustracija.
– Nismo vladali čamcem kao u dublu pa je to povećavalo nervozu zbog čega smo se znali i posvađati u čamcu, no srećom se to nikad nije preslikalo izvan čamca.
Iz “monotonije pobjeđivanja” u dvojcu na pariće Sinkovići su “pobjegli” i zbog najdominantnije veslačke posade svih vremena, Novozelanđanina Erica Murraya i Hamisha Bonda. A dotični su u tom trenutku bili nepobijeđeni 69 utrka zaredom, osam sezona, odnosno 2610 dana, a takvi su ostali jer su nakon zlata u Riju “umirovili” svoj dvojac. Baš kada su Sinkovići poželjeli izazvati ih.
Šahist Ivan Šarić
Senzacionalno je krajem ožujka zazvučala vijest da je Hrvatska dobila europskoga šahovskog prvaka.
Taj pothvat ostvario je 27-godišnji Splićanin Ivan Šarić na Europskom prvenstvu održanom u Gruziji. Nastupilo je 135 velemajstora, Ivan je bio tek 26. nositelj, no šokirao je favorite i Hrvatskoj donio drugi europski naslov u seniorskoj konkurenciji. Prije Ivana to je uspjelo samo velemajstoru Zdenku Kožulu 2006.
>> Pogledajte video: Siječanj – mjesec velikih transfera: Vatreni na meti triju velikana
Europsko prvenstvo u sadašnjem se formatu igra od 2000., a u tih 18 godina čak devet puta prvaci su bili Rusi, no odmah iza njih smo mi i Ukrajinci s po dva naslova. Sve ostale države osvajačice imaju po jedan naslov. Te brojke dokaz su koliko potencijala imaju Hrvati u šahu. Nižu uspjehe iako se kod nas u šah jako malo ulaže.
Najbolji šahisti svijeta imaju tim od troje-četvero ljudi koji im skautiraju i analiziraju suparnike, a Ivan sve to radi sam. A trenutačno čak nema ni trenera. Zato je njegov uspjeh senzacionalan.
Inače, Šarić je u karijeri dvaput igrao protiv višestrukoga svjetskog prvaka Magnusa Carlsena te ostao neporažen. Ima po jednu pobjedu i remi.
Karataš Ivan Kvesić
Svjetski prvak u karateu Ivan Kvesić (22) samo je još jedan dokaz koliko je Hercegovina bogat bazen talenata i koliko veliku korist hrvatski sport ima od hrvatoljublja tamošnjih žitelja.
Jer, da nije tolike ljubavi tih ljudi prema Hrvatskoj, ali i da je država u kojoj su rođeni nešto sređenija, možda bi tenisači Čilić i Dodig, košarkaši Bogdanović, Planinić i Zubac, rukometaš Šego, pa tako i trofejna karataška braća Kvesić nastupali za BiH.
A treće svjetsko karataško zlato za Lijepu Našu počelo se kovati u Širokom Brijegu, pod nadzorom trenera Danijela Vučića koji je, zajedno sa svojim učenicima, u potrazi za boljim uvjetima rada stigao u Zagreb.
Kvesići su iz Kočerina kod Širokog Brijega, a kada braća Ivan i Anđelo nastupaju po svjetskim borilištima, u njihovoj kući mira nema. Imaju pizzeriju koja se zove “Don Anđelo”, po starijem sinu koji je do ove godine u ovom sportu bio uspješniji (ima svjetsku broncu), no sada će morati otvoriti i neki objekt po imenu “Don Ivan”. A kada se najnoviji svjetski prvak bori, najnemirnija je njegova 10 minuta starija sestra blizanka Ivona:
– Mi kao blizanci jako smo povezani i ja svaku pobjedu i poraz proživljavam kao da se meni događa. Kada je Ivan na natjecanju, bez obzira na to koliko daleko bio, ja točno osjetim kad se on bori. Postanem jako nervozna, znoje mi se dlanovi, kao da osjećam i njegove nemire. Zanimljivo, ovaj put na dan finala bila sam jako mirna iako nisam znala da mu finalni protivnik neće moći izaći na tatami.
A kao pravi vitez, Ivan je tu činjenicu teško podnio pa je pustio suzu.
– Moj je brat jako emotivan pa me ne iznenađuje ta njegova reakcija. Uostalom, tako smo i odgajani da se za sve u životu želimo sami izboriti. Osim toga, svi mi djeca jako smo međusobno povezani.
Nažalost, olimpijska pravila za karate takva su da se spajaju Anđelova i Ivanova kategorija i da na OI u Tokiju može samo jedan od njih dvojice. A vjerojatno će to biti Ivan s obzirom na to da je s ovim svjetskim zlatom puno bliže olimpijskoj vizi od starijeg brata.
Daskaš Enrico Marotti
Mala Hrvatska dokazala se i u mnogim malim sportovima. Riječanin Enrico Marotti (27) tako se ove godine okitio titulom svjetskog prvaka u windsurfingu. Marotti (27) bio je najbolji na SP-u u danskom Hvide Sandeu. Pobijedio je u konkurenciji od 80 natjecatelja i donio kući titulu najboljeg. Prvi je profesionalni surfer u Hrvatskoj, a u cijelu je priču krenuo s osam godina.
>> Pogledajte što Luka Modrić govorio prije deset godina
– Surfanje je moja velika ljubav, sudjelovao sam na regatama Kupa Hrvatske i bio sam sve bolji. Kada sam se susreo sa svjetskom scenom, morao sam se prestati zamarati time hoću li uspjeti ili ne. Dok sam vozio tu regatu na SP-u, samo sam se fokusirao na utrku i kada sam pobijedio, nisam mogao vjerovati da sam najbolji na svijetu. Ta će titula biti zauvijek sa mnom. Trudit ću se i dalje biti najbolja verzija sebe jer i drugi će se truditi – rekao je Marotti nakon pobjede.
Biciklist Marin Ranteš
Varaždinac Marin Ranteš najbolji je BMX biciklist u slobodnom stilu na svijetu.
A takvim ga čini pobjeda u Svjetskom kupu, natjecanju u kojem se boduju nastupi na turnirima najjačih svjetskih biciklista da bi se dobio završni poredak. Ono što Marina čini još većim od ove velike sportske pobjede jest fair-play gesta koju je učinio na jednoj od tih utrka, a to je da je svom najvećem konkurentu posudio kotač s kojim ga je ovaj, na koncu, i pobijedio.
– Mi smo još uvijek mali sport pa smo kao obitelj. Tu smo jedan za drugoga. Ako je meni bivši svjetski prvak omogućio da mogu trenirati i spavati kod njega u Americi, a omogućio mi je ono što sam sanjao cijeli život, najmanje što ja mogu napraviti jest da mu dam svoj kotač kada nekome pukne guma. Da mu nisam to dao i da sam ga tako pobijedio, moja pobjeda ne bi imala vrijednost.
Ono što je sada pred Marinom jest borba za olimpijsku vizu, a u njegovoj disciplini u Tokio će samo devetorica najboljih biciklista.
Da, Hrvatska je sportska velesila!