Iako bez prvih šest igračica (!?), hrvatska ženska teniska reprezentacija iznenadila je dobrim rezultatima na turniru Prve skupine Fed kupa u Tallinnu. Naše su igračice pobijedile Slovenke i Šveđanke, a zamalo i Mađarice. U tom trećem susretu Lea Bošković i Tena Lukas nisu iskoristile po meč-loptu protiv svojih suparnica pa nam je pobjeda izmakla, a time i prvo mjesto u skupini. Ovako, sačuvali smo ostanak, ali ostaje žal da već 10 godina tavorimo u “bunaru” zvanom Euroafrička zona. Unatoč činjenici da imamo pet tenisačica među prvih 115. No većina njih otkazala je nastup. Spašavale su nas 18-godišnjakinje (Bošković i Biškić) i naša veteranka Darija Jurak (33), specijalistica za parove, koja se uvijek odazove nacionalnoj vrsti.
– I nama je jako žao što nismo pobijedile Mađarsku, bile smo vrlo blizu, dijelila su nas samo dva poena. No, i bez toga ovogodišnji nastup u Tallinnu smatram uspješnim jer nitko nije vjerovao da s ovom ekipom možemo ostati u skupini, a kamoli se boriti za prvo mjesto – kaže Darija, Zagrepčanka s prebivalištem u Dubaiju.
No, je li se moralo dogoditi da izostane naših prvih šest igračica u singlu – Donna Vekić, Petra Martić, Ana Konjuh, Mirjana Lučić-Baroni, Jana Fett i Tereza Mrdeža – i da ih nema u reprezentaciji?
– Što se toga tiče, Mirjana Lučić-Baroni, kao što znate, već godinama ne igra s obzirom na svoj stav prema Hrvatskoj, ali detalje samo ona zna. Ajla Tomljanović također je zbog nezadovoljstva odnosom Saveza prema sebi uzela australsko državljanstvo i, jasno, dobila bolje uvjete i ogromnu financijsku pomoć. Ana Konjuh uvijek je bila dio hrvatske reprezentacije i njoj je najviše žao što ove godine zbog ozljede nije mogla biti u timu. I jako nam je nedostajala. Da se uistinu radi o ozljedi, vidi se i iz činjenice da je Ana otkazala i Sankt Peterburg, Dohu i Dubai. Petra Martić ima i dalje probleme s leđima zbog čega je otkazala jedan turnir u Australiji i Dohu i tek se nada nastupu u Budimpešti. Donna Vekić ne bi ni igrala Fed kup da nema naše izbornice Ive Majoli, a ove je godine dobila i novog trenera... Kako su Donna i Petra otkazale u zadnji trenutak, Jana Fett već je prijavila Dohu, igrala je kvalifikacije pa se ispričala jer treba plasman na WTA listi koji će joj omogućiti igranje na glavnom turniru Roland Garrosa.
Malo previše ispričnica
I tako godinama, puno je ispričnica, a kako to da se vi uvijek odazovete?
– Odazivam se jer iznimno cijenim Ivu Majoli i to s koliko srčanosti pristupa svemu ovome. I odazivat ću se dok god me bude zvala i dok budem osjećala da mogu pomoći reprezentaciji.
No, ipak smo predugo, već deset godina, u “bunaru” Euroafričke skupine, griješi li izbornica Majoli, kojoj pripada sedam od tih deset godina (preostale tri idu na račun Gorana Prpića), u nečemu?
– Izbornica Majoli više pomogne našim curama u godinu dana nego Savez u ne znam koliko godina. Kako je glavna na turniru u Sankt Peterburgu, uvijek se izbori da se našim curama, pa i meni, dodijele pozivnice, organizira za nas ekshibicije. S obzirom na to koliko nam pomaže, mogli bi se posramiti svi oni koji loše pišu o njoj.
Možemo li i u ženskom tenisu biti uspješni kao što smo u muškom? Naša vrsta u Davisovu kupu u tri godine ima finale i sad četvrtfinale u najjačem razredu?
– Možemo, ali odnos Saveza prema igračicama mora se promijeniti. Ja kao igračica koja već godinama igra za reprezentaciju nikad nisam upoznala našeg predsjednika, kao ni većina drugih cura. A mislim da je to prvi korak za jedan zdrav odnos. I još jedan detalj koji je jako bitan, a često se prešućuje: za razliku od Davisova kupa u kojem Svjetska skupina ima 16 reprezentacija, u Fed kupu Svjetska skupina broji osam reprezentacija, što je ipak velika razlika. Osim toga, u Europi se igra najbolji tenis pa je kroz našu skupinu jako teško proći, čak i kad smo u punom sastavu.
Koliko ste zadovoljni nastupima na WTA turnirima? Trenutačno ste tek na 53. mjestu, a lani u ovo vrijeme bili ste 27. na svijetu...
– Uvijek može i bolje. Ne mogu reći da sam zadovoljna rezultatima i plasmanom, dijelom i zbog toga što nemam stalnu partnericu. Kad bih to riješila, sigurno bih bila uspješnija. I onda bih, uz malo sreće, mogla računati na još nekoliko dobrih godina – zaključila je Darija koja odnedavno surađuje s novom trenericom – 38-godišnjom Zimbabveankom bijele puti Carom Black.
Neutješno plakala u Harareu
Za nju znamo da ima 38 godina i da je mlađa sestra Waynea i Byrona Blacka, bivših teniskih profesionalaca koji su igrali za reprezentaciju Zimbabvea, onu s kojom je Hrvatska odigrala prvi susret u Davisovu kupu od samostalnosti. Bilo je to u svibnju 1993. u Harareu, u sklopu Euroafričke zone. Nakon drugog dana domaćin je poveo s 2:1 (braća Black u susretu parova pobijedila su dvojicu Gorana – Ivaniševića i Prpića), no onda su zadnji dan, u nedjelju, Gorani okrenuli omjer. Najprije je Ivanišević pobijedio Byrona, a potom i Prpić Waynea.
Naši su tenisači pobjedu proslavili skakanjem u bazen (istina, i lakšim demoliranjem svlačionica prije toga), a tada 13-godišnja Cara neutješno je plakala. No, nakon toga napravila je lijepu karijeru kao teniska profesionalka: u konkurenciji parova osvojila je 60 turnira i dogurala do prvog mjesta WTA liste te ukupno zaradila 7,7 milijuna USD.
Konacno jedna pozitivna karakteristika za Ivu od jedne kompetentne osobe. Bravo Darija!