Ako je u \"portugalskoj\" generaciji Denis Špoljarić bio ministar obrane, onda je u ovoj novoj to svakako Jakov Gojun (26), koji je dao intervju u novom broju Večernjakova sportskog tjednika MAX!. On je jedan od Golužinih dvometraša, pored Kopljara, Vorija i Stepančića. U Madridu se osjeća kao kod kuće.
- Stan mi je udaljen 15 minuta automobilom od hotela u kojem smo smješteni - kaže Gojun.
Jeste li otišli vidjeti je li u stanu sve u redu?
- Nisam. Nisam imao vremena, a ni potrebe. Sve je na svom mjestu. I automobil je na sigurnom, u garaži.
Svaka čast ako se dobro snalazite u vožnji automobilom, a tu ste tek nekoliko mjeseci.
- Ma, dobro, automobilom idem samo na trening. To mi je blizu pa sam se naučio.
Obitelj dolazi na utakmice
Stan neće dugo biti prazan...
- Trebala bi mi ovih dana doći obitelj. Samo je problem što mi u nedjelju odlazimo iz Madrida pa neće moći gledati naše utakmice. Zaragoza, gdje ćemo igrati osminu finala, udaljena je vlakom sat vremena pa nas možda onamo dođu gledati.
Suigrači iz madridskog Atletica, oni koji ne igraju za svoje reprezentacije, redovno treniraju. Talant Dušebajev ne daje nikakav popust dok traje Svjetsko prvenstvo.
- Čuo sam da treniraju dosta naporno. Ja sam takve pripreme prošao uoči Božića. Meni je sad u svakom slučaju puno bolje nego njima.
Je li se čuo s Dušebajevom?
- Jesam. Kako ne. Čujemo se. Ovdje je normalno da se trener i igrači čuju. Rekao je da će doći na utakmicu Hrvatska - Španjolska. Čuo sam se i s direktorom kluba, sa suigračima.
A s Balićem?
- Bože moj, on mi je isto suigrač. Čujem se s njim često. Drago mi je da je došao na utakmicu s Egipćanima, a zašto nije na ranije, to ne bih komentirao. Ne miješam mu se u odluke.
Kako to da je slab posjet gledatelja u Madridu, za razliku od Zaragoze i Granollersa?
- Ne znam. Madrid je velik grad, ima puno vrhunskih sportova za gledanje, a rukomet sigurno nije sport koji previše zanima Madriđane. Ovdje se sve vrti samo oko nogometa. Utakmice su svaka tri dana, a u Madridu i okolici igraju Real, Atletico, Rayo...
Ni utakmice vašeg Atletica nisu naročito posjećene. U dvorani koja prima 12.000 gledatelja dođe 2-3 tisuće.
- Istina. Dvorana se napuni samo kada igramo protiv Barcelone ili ako igramo nekakvu dobru utakmicu u Ligi prvaka. Opet, puno ljudi ne zna da se klub iz Ciudad Reala preselio u Madrid. U klubu sada rade jaki marketing kako bi došlo što više publike.
Dolaze nogometni navijači
Zanimljivo je da su rukometni navijači ustvari navijači nogometnog kluba Atletico.
- Da, i jako su dobri. Navijaju tijekom cijele utakmice. Oni nakon nogometne utakmice obavezno dođu na našu. Zato u klubu dobro prate da ne uđemo jedni drugima u termin. Primjerice, kad smo igrali protiv Barcelone, isti je dan bila nogometna utakmica. Da bi navijači stigli na obje, mi smo svoju utakmicu igrali u 13 sati - rekao je Jakov.
Jeste li bili na nekoj utakmici nogometaša Atletica?
- Jesam. Ne znam protiv koga su igrali, ali to je bilo nakon što smo osvojili Svjetsko klupsko prvenstvo u Dohi. Svi smo istrčali na centar stadiona Vicente Calderon, pred 50.000 navijača. Iznijeli smo pehar i dobili veliki pljesak.
Nije mu strano ići na nogometne utakmice.
- Volim gledati nogomet. Ja sam iz Splita, a ondje je Hajduk broj jedan. Ne otići barem jednom na Poljud bio bi veliki grijeh za svakog Splićanina.
Real još nije gledao uživo.
- Nisam, ali mi je u planu. Kad nekako igramo utakmice u isto vrijeme. Kad završi Svjetsko prvenstvo, namjeravam se javiti Luki Modriću. Mislim da bi to bilo u redu s moje strane. On nas je došao podržati na Igrama u Londonu. U nedjelju gostuje u Valenciji, pa će teško doći na našu utakmicu sa Španjolcima. Nogometaši Reala velike su zvijezde i sigurno im nije lako prošetati gradom, zato ih u klubu maksimalno čuvaju. Zamislite da jedan Ronaldo dođe na rukomet. Pa ne bi mogao živ izaći od navale autograma i fotografiranja.
Ostati čvrsto na zemlji
Pretpostavljamo da Jakov nema problema s izlaskom u grad?
- Ha, ha! Istina. Bio sam u ovih nekoliko mjeseci dosta puta u centru, obišao sam nekoliko muzeja. Grad je čudo. Meni kao Dalmatincu odgovara ovdašnja klima. Eto, dok je u Zagrebu bilo metar snijega, mi smo ovdje ispijali kave na terasi. Meni samo da je sunca... Čuo sam da Španjolska ima lijepih plaža pa se možda jedne godine odlučim ostati nekoliko dana. Ali samo nekoliko, jer nema mora do našeg mora.
U Madridu je popularna i košarka?
- Kad smo dolazili ovamo, zajedno smo putovali s košarkašima Žalgirisa koji su igrali protiv Reala. Baš mi je naš reprezentativac Marko Popović rekao da je Real jedan od glavnih kandidata za naslov prvaka Europe ove sezone.
Vratimo se ipak rukometu. Naša reprezentacija ide polako prema moru, iz Madrida do Zaragoze, a onda, vjerujemo, i u Barcelonu.
- Nadamo se. Zaragoza je lijep grad. Dečkima će se svidjeti. Tamo je još sunčanije.
A nova hrvatska generacija?
- Mislim da je ta nova generacija nakon utakmice protiv Mađara ostavila mnoge bez teksta. Imamo jak kolektiv, snagu, moć. Ginuli smo za svaku loptu, čak se i jedan od najstarijih, Drago Vuković, za jednom loptom bacio na glavu. Pazite, pobijedili smo Mađarsku čiji igrači igraju u velikim klubovima. A nije ih bilo nigdje. Mi smo se pomladili, ali i dokazali da je pred nama svijetla budućnost.
Sjetio se Jakov i Njemačke 2007.
- I tada je Hrvatska igrala strašan rukomet. Bili smo daleko bolji od svih. A onda je došla utakmica na ispadanje, jedan loš dan i sve je otišlo u vjetar. I zato moramo ostati čvrsto na nogama jer od osmine finala više nema popravka. Ili ideš u borbu za medalje ili kući. Trećeg nema - zaključio je Gojun za novi broj MAX!-a.
Stijena od čovjeka. Uživam ga gledati.