Točno na današnji dan prije 23 godine cijela Hrvatska strepila je uz Gorana Ivaniševića. Koliko smo samo živaca svi potrošili, ali na kraju se isplatilo – Goran je osvojio Wimbledon!
U finalu je pobijedio Patricka Raftera, svojedobno prvog igrača svijeta, rezultatom 6:3, 3:6, 6:3, 2:6, 9:7. Meč je trajao nešto više od tri sata. Zanimljivo u cijeloj priči jest da je Goran tada bio tek 125. na ATP ljestvici, a na Wimbledon je došao uz pozivnicu organizatora (Wildcard).
"To je bilo nemoguće i neće se više nikada ponoviti. Nisam suludi vjernik, ali moje osvajanje Wimbledona, u trenutku dok sam bio 125. igrač svijeta i na turnir došao s pozivnicom, nema nikakve logike. Netko gore to je posložio jer baš sve je išlo protiv mene, a onda je od ponedjeljka sve išlo u moju korist. Rame je boljelo kao sam vrag, gutao sam tablete kao da su mentol-bomboni, a kasnije su taj lijek povukli iz prodaje jer je dokazano da uzorkuje probleme sa srcem. Bio sam spreman potpisati da mi otpadne rame i da to bude zadnji meč koji ću odigrati, samo da konačno osvojim Wimbledon", prisjeća se Goran.
Igrao se 16. gem petog seta finala Wimbledona, kada je prvi put u karijeri, u svom četvrtom wimbledonskom finalu, prvi put servirao za meč. Većina nas točno se sjeća gdje smo tada bili i što smo radili. No prvi put Goran Ivanišević otkrio je o čemu je u tom trenutku razmišljao i opisuje gem u koji je stala cijela njegova karijera.
Ispunio je obećanje, pobijedio sam sebe i nakon što je konačno podignuo pehar, održao je govor Draženu. No malo tko zna da su on i Dražen na specifičan način razgovarali tijekom cijelog turnira. Goran je 15 dana na zidu svoje sobe držao Draženov poster i otkrio kako su izgledali njihovi razgovori, zašto je uvjeren da bez neprežaljenog prijatelja nikada ne bi uspio osvojiti svoj najvažniji turnir i zašto je na spektakularnom dočeku rekao "da bi bio k*rac od ovce, da nije rođen u Splitu".
Najveće iznenađenje na Wimbledonu ikada, koje to ipak nije bilo.