Večernjakov tradicionalni izbor za najboljeg nogometaša u 2023. godini nastavljamo s idućim članom žirija Brankom Miljušem (63), bivšim adutom Hajduka i reprezentacije Jugoslavije, koji kod odabira najboljeg hrvatskog nogometaša za ovu godinu nije imao ama baš nikakve dvojbe.
– Najbolji igrač jedino može biti Luka Modrić, tko drugi može biti? Nema tu previše dvojbe. Kod njega je fascinantno da je tek s 27 godina došao iz Tottenhama u Real Madrid, a da već u Realu igra 11 godina. Dokazao je da percepcija o starijim igračima ne mora biti točna, da se bez problema i s 38 godina može igrati na najvišoj razini. Ako se dobro spremaš, ako živiš sportski i imaš dobru prehranu možeš jako dugo igrati među onim najboljima. Njegovo znanje je neupitno. Ne znam jesam li ikad vidio igrača koji tako dobro zna vezati obranu s napadom. Fascinantno je i kako on na terenu s lakoćom izlazi iz problema, zna imati oko sebe tri-četiri igrača i izađe iz tog presinga kao da se zeza. Nema se što puno pričati, on je najbolji.
Napredak u prehrani i treningu
Iako ga već nekoliko mjeseci nismo gledali na nogometnim terenima, prva polovica 2023. godine bila je dovoljna da drugo mjesto Miljuševa izbora pripadne Ivanu Perišiću, nakon kojeg je stavio Joška Gvardiola koji je ove godine transferom iz Leipziga u Man. City posao najskuplji branič svih vremena.
– Nakon Modrića išao bi Ivan Perišić bez obzira na to što je u drugom dijelu godine bio ozlijeđen. On je stvarno kompletan igrač i puno znači i svojem klubu i reprezentaciji. Po mojem osobnom guštu, možda i najbolji igrač. Treće mjesto ću dati Gvardiolu jer se zaista pokazao kao top klasa ove godine. Njega pratim od 15 godine, to je ono što se traži u svijetu i može igrati više pozicija. Ima samo 21 godinu, a igra, što bi se reklo, kao da ima 50 godina.
Četvrto i peto mjesto na Miljuševu popisu zauzimaju dva partnera Luki Modriću u veznom redu reprezentacije, Marcelo Brozović i Mateo Kovačić.
– Brozović je iza sebe imao jako dobru godinu u kojoj je igrao u finalu Lige prvaka. I bez obzira na odlazak u Saudijsku Arabiju, sama ta činjenica da je igrao u finalu Lige prvaka dovoljna je da završi na ovom popisu. On je igrač koji ima fascinantnu snagu i moć, pravi box-to-box igrač za bilo koji klub na svijetu. Kovačić ima neke svoje trenutke i nedostatke gdje zna razočarati u završnici, ali i dalje je riječ o velikom talentu i velikom igraču. Ima taj proboj u kojem lakše od većine igrača napravi višak, dobro odigrava lopte tijekom utakmice, a ima i odličan zadnji pas. Mislim da će on biti taj kad još popravi neke sitnice.
Poslije aduta iz veznog reda, Miljuš je odabrao adute koji su ove sezone briljirali na domaćim travnjacima – Brunu Petkovića, Marka Livaju i Luku Ivanušeca, koji je na ljeto otišao u Feyenoord, ali je na proljeće posebno blistao u Dinamu.
– Petković i Livaja definitivno zaslužuju biti na ovom popisu. To su igrači koji su veliki talenti i zasluženo dominiraju našom ligom. Samo bih istaknuo, da Livaja ima drukčiju glavu, mogao bi igrati bilo gdje na svijetu, a ne u Hajduku. Odmah iza njih bih ubacio Luku Ivanušeca koji je iza sebe imao odličnu 2023. godinu, pogotovo u prvom dijelu godine u Dinamu.
Deveto i deseto mjesto na ljestvici zauzela su dva najbolja hrvatska golgetera u ligama "petice" tijekom kalendarske 2023. godine.
– Za kraj popisa odlučio bih se za naša dva napadača. Ante Budimir se dignuo u Osasuni u zadnje vrijeme i dosta zabija, ali najviše mu dajem mjesto ovdje jer je bio ključan igrač u našoj zadnjoj utakmici kvalifikacija za Euro, kad je bilo najnapetije. Listu zaključujem s Andrejem Kramarićem koji je uvijek tu i ima kontinuitet u klubu i reprezentaciji.
Nakon što smo apostrofirali popis najboljih za proteklu godinu, s Miljušem smo malo zagrebali u aktualne, ali i neke nogometne teme iz povijesti. Prva tema zapravo je objedinila aktualno i ono iz prošlosti, budući da je Miljuš govorio o razlikama između današnjeg, modernog nogometa i nogometa u vrijeme njegovih igračkih dana, u osamdesetima i devedesetima.
– Malo se podcjenjuje taj nogomet osamdesetih i devedesetih. U čemu je danas najveći napredak? Napredak je u prehrani, načinu treninga, sredstva za oporavak su bolja i kvalitetnija. Nisu današnji igrači brži, jači, sposobniji i veći talenti od onih prije 30-40 godina, glavna razlika je samo u takoreći profesionalnosti i više se pažnje polaže u prevenciju ozljeda. Isto tako, važno je naglasiti da je tada u prijenosu nogometnih utakmica bila samo jedna kamera, a danas ih je valjda 50. To isto utječe na percepciju ljudi da se nogomet danas doima dinamičnijim i bržim. Danas je brži ritam, ali ne onoliko koliko se čini. Još jedna velika razlika je što su prije sve momčadi imali pokojeg igrača koji je imao maksimalnu slobodu na terenu, a danas svi moraju raditi za momčad i igrati u oba smjera.
A sad na aktualnosti i na nadolazeću 2024. godinu. Kako vidite šanse hrvatske reprezentacije na Europskom prvenstvu ovog ljeta?
– Po meni je Hrvatska i u Rusiji i u Kataru bila najbolja ekipa. Na Europskom prvenstvu to će biti vrhunac te generacije, zadnji pravi trzaji i sve ispod trećeg mjesta je za mene neuspjeh. Nismo svjesni koliko dobru ekipu imamo, s veteranima, ali i s novim mladim igračima. Smatram da Hrvatska uz Francusku i Englesku ima najbolju ekipu na Euru. Zlatko Dalić to jako dobro vodi, ima podršku Luke i ostalih starijih igrača i bez problema trebaju konkurirati za medalju.
Žal za Olimpijadom
Što se tiče nogometa u 2024. godini, borba za naslov u HNL-u trenutačno izgleda jako zanimljivo uoči drugog dijela sezone. Koji je vaš dojam o raspletu u domaćem prvenstvu?
– Kao prvo, hrvatska liga nije loša liga i ljudi je malo podcjenjuju, svaka ekipa ima po četiri-pet odličnih igrača. Što se tiče naslova, mislim da je napokon došlo vrijeme da Hajduk bude prvi, i Hajduk će biti prvi! Ova godina je Hajdukova. Imaju koheziju, trener Mislav Karoglan nije loš i važno je što su ga igrači prihvatili, on se može razviti u jako dobrog trenera. Izuzetno je inteligentan i lukav, zna kako se nositi s kojim igračem.
Da se malo vratimo na vaše nogometne dane, najuspješnija godina karijere vam je ta 1984. u kojoj ste osvojili Kup Jugoslavije s Hajdukom, a s reprezentacijom bivše države broncu na Olimpijskim igrama u Los Angelesu.
– Hajduk je imao strašnu ekipu u to vrijeme, s jedno 15 reprezentativaca Jugoslavije i ostaje žal što nismo osvojili prvo mjesto u prvenstvu, ali na taj naslov u Kupu mi je u jako lijepom sjećanju. Slično mogu reći i za Olimpijadu, lijepo mi je sada prisjetiti se te medalje, ali mislim da smo mogli doći i do zlata i bilo bi to onda još ljepše sjećanje – zaključio je naš sugovornik Branko Miljuš, koji se danas uspješno bavi poslom nogometnog agenta.
Omiljeni igrač Hajduka u 80-im godinama
Branko Miljuš jedan je od najcjenjenijih i omiljenih Hajdukovih igrača u osamdesetim godinama 20. stoljeća. Rođen je u Kninu 17. svibnja 1960. godine, a već je s 14 godina zaigrao seniorski nogomet u klubu Ustanik. U redovima Hajduka je od 1981. do 1988. igrao na pozicijama desnog i lijevog beka, a sudjelovao je u osvajanju dva naslova Kupa Jugoslavije, 1984. i 1987. godine. U dresu Hajduka skupio je čak 357 nastupa i postigao dva pogotka. Nakon svojeg perioda u Hajduku Miljuš je igrao i za španjolski Real Valladolid te za portugalsku Vitóriju Setubal. Od 1984. do 1988. je 12 puta nastupio za A reprezentaciju Jugoslavije, od čega je najvažnije njegovo sudjelovanje u momčadi koja je 1984. godine na Olimpijskim igrama u Los Angelesu osvojila brončanu medalju.
Miljuševih deset
Luka Modrić (Real Madrid)
Ivan Perišić (Tottenham)
Joško Gvardiol (Man. City)
Marcelo Brozović (Al-Nassr)
Mateo Kovačić (Man. City)
Bruno Petković (Dinamo)
Marko Livaja (Hajduk)
Luka Ivanušec (Feyenoord)
Ante Budimir (Osasuna)
Andrej Kramarić (Hoffenheim)
a onda da niti ne igramo prvenstvo i ne trošimo novce uzalud?!?