Svratio sam u jedan sasvim običan kvartovski kafić na Knežiji gdje se na LCD-ima i plazmama gleda nogomet te proveo malu anketu pitajući tko je predsjednik nogometnog kluba Barcelone? Na uzorku od deset ispitanika, dvojica mladića, sportski odjevena i uz dnevni tisak, odgovorila su:
– To je Laporta.
– Ma koga je to briga, svi znamo tko je Lionel Messi i zar to nije dovoljno! – ispalio je drugi, rekao bih student, uz pivo.
Da sam pitao tko je predsjednik HSV-a, za koji sjajno igra Petrić, sigurno nitko ne bi znao.
– Ali, nažalost, znamo tko su Svaguša, Marković, Mamić... – stigao je glas iz jednog povećeg muškog društva koje se pripremalo gledati dvoboj Manchester – Bayern. Eto, baš dva sata nakon splitske pobjede Hajduka nad Dinamom.
Pekar koji sramoti Split
Iako ne treba nikada gubiti nadu da navijačima jednom neće biti bitni i poznati čelnici Dinama, Hajduka, HNS-a, pojava Joška Svaguše doista me zabrinula. Naime, kada sam pomislio da je Zdravko Mamić prvak vulgarnosti, tada se iz Zagvozda u poljudsku predsjedničku fotelju spustio netko tko ga je nadmašio. I tko je Mamića pretvorio u najuglađenijeg gospodina. Na zapanjujući i krajnje primitivan način, ali Svaguši prispodobiv, u trenutku kada se poljudskim tribinama zaorilo "Mamiću, cigane", predsjednik Hajduka ustao je u loži i zajedno s publikom pjevao i dirigirao. Iako je bilo svega i svačega u posljednjih petnaest godina u predsjedničkim ložama, ne sjećam se takvoga ponašanja, skandaloznog i za najoštriju osudu. I Hajdukov trener Stanko Poklepović, koji je preporodio Hajduk, u žaru borbe znao se izgubiti za vrijeme derbija s Dinamom, ali odmah nakon utakmice bio je posve iskren:
– Ponašao sam se u nekim trenucima kao majmun, neprimjereno, i zbog toga se svima ispričavam.
Nažalost, Svaguši do mozga ipak ne mogu doprijeti Špacine riječi i manire. Zbog toga što je markirao sa sata kućnog odgoja.
– Ma, što očekuješ od jednog vlaja iz Zagvozda – čudio mi se splitski prijatelj.
Poznajem Vedrana Mlikotu, sjajnoga glumca i pitomog čovjeka koji se baš ponosi time što je rođen i odrastao u Zagvozdu. No, Svaguša se nije ugledao u njega, njemu je uzor Željko Kerum, splitski gradonačelnik, najbahatija i najprimitivnija osoba koja se ikada pojavila na hrvatskoj političkoj sceni. A Svaguša je zapravo Kerumov klon. Obojica su beskrupulozni tajkuni kojima ništa u životu nije sveto, ni Split, ni Hajduk, već samo njihovi (šporki?) milijuni.
Lani sam upoznao dio vrha Hajdukove navijačke skupine Torcide. To su dečki koji su slušali Štulića, čitali Dostojevskog, koji se bave humanitarnim radom. Neki rade u škveru, neki prodaju ribu u Marmontovoj, ali svi oni okreću bokser prema svečanoj loži na zapadu. I ne namjeravaju se nikada predati.
Slika stanja u društvu
– Nisam siguran bih li više volio da za stoti rođendan Hajduk bude prvak Hrvatske ili da Joško Svaguša i njegova svita zauvijek nestanu s Poljuda i iz našeg nogometa! – rekao je jedan od njih.
No, baš na primjeru Svaguše i Keruma najbolje će se raspoznati slika hrvatskog društva danas, a odraz svega toga je ponašanje i stanje u hrvatskom nogometu. Prije nekoliko dana gledao sam filmsku uspješnicu "Otok Shutter" sa sjajnim Leonardom Di Capriom. Riječ je o dubokom psihološkom trileru koji prati poremećaj ličnosti, razotkriva tanku liniju između zdravog razuma i ludila. Nažalost, dobar dio našeg političkog i nogometnog rukovodećeg korpusa mogao bi završiti na listi pacijenata za otok Shutter. Svaguša među prvima.
Koji je ovaj novinar budala, lani upoznao navijače koji slušaju Azru i čitaju Doostojevskog i mogao je napisati da spremaju doktorat.. Gnjdo novinarska pljuješ ljude koji zapošljavaju 5000 ljudi i smeta ti što su uspješni a ti pišeš naručene člankelanke za 100 kuna, ljubomorko!