Željko Karajica (50) vrlo je važan igrač u timu Filipa Hrgovića, hrvatskog boksača kojeg u dvije velike promotorske kuće (Matchroom, Sauerland) vide kao kandidata za napad na svjetski naslov. Ovaj njemački Hrvat, vrlo uspješan poslovni čovjek s uredom u Münchenu, Hrgovićev je osobni menadžer koji nam najavljuje:
– Filip intenzivno trenira i borit će se još jednom ove godine. A već je i dogovoreno s IBF federacijom da će se krajem ožujka boriti u eliminacijskom dvoboju za status službenog izazivača svjetskog prvaka.
Nakon što je Usik (ne)očekivano detronizirao Joshuu, zanima nas je li to Hrgoviću produžilo čekanje na borbu za naslov?
– Suprotno tome. Da je Joshua dobio tu borbu, on bi sigurno pokušao boksati protiv Furyja i onda bi se to protegnulo na njihove dvije borbe. Ovdje će se pak čekati uzvrat Usika i Joshue i pobjednik tog susreta trebao bi se boriti s prvim izazivačem, a to će, ja se nadam, biti Filip Hrgović.
A za svog boksačkog klijenta Karajica ističe da je ostavio jako dobar dojam tijekom posljednje borbe u Klagenfurtu.
Influenceri i gejmeri
– Eddie Hearn, šef Matchrooma, jedne od najvećih svjetskih promotorskih kuća, i njegov “matchmaker” Frank Smith došli su u Klagenfurt, a nitko ne dolazi privatnim zrakoplovom samo zato što ima previše vremena. Ja doista vjerujem da i oni vjeruju da je Filip jedan od vodećih teškaša koji će sudjelovati u smjeni naraštaja na svjetskom teškaškom vrhu.U Klagenfurtu se u rujnu pokazalo da Filip ima određenu navijačku bazu, ali i da ima “hejtera” koji ismijavaju nokautersku pobjedu nad malo poznatim Crnogorcem Radonjićem.
– Teško je svakoga zadovoljiti. Kad se Filip bori, mnogi od njega očekuju da nokautira protivnika u prvoj rundi, a ako se to dogodi, onda se komentira da je loš protivnik. Uvijek ima pametnjakovića na koje se ne obaziremo jer mi ovdje pričamo o ozbiljnom biznisu. Istina, svatko ima pravo na svoje mišljenje, no to ne znači da ga mi moramo uvažavati.
S obzirom na to da se Hunter i Bakole ne žele boriti s Hrgovićem, hrvatska sportska javnost pita se zašto se ne posegne za protivnikom koji se tako silno želi boriti s Filipom, a to je njegov bivši klupski kolega Alen Babić.
– Za sada nam taj meč nije u planu, no ako Babić dođe do Filipove razine, možda se i dogodi. Ta Babićeva prozivanja možda jesu zanimljiva medijima, ali ne i nama. Uostalom, njega je sa svoje 52 godine prozvao Željko Mavrović i nije to bio samo vic. Željko bi sutra s njim ušao u ring, a ja bih to sutra organizirao. Mavrović je pokazao da je u stanju boksati šest rundi s 25 godina mlađim protivnikom i pobijediti ga.
Zajedno s bratom Tomislavom, naš sugovornik vlasnik je agencije Sport Entertainment koja zastupa niz nogometaša, igrače američkog nogometa, ali i influencere i gejmere.
– Svi oni trebaju marketing, odnosno medijsku pojavnost. Imamo mi i svoju ligu slobodne borbe, zove se GMC, i istovremeno se brinemo o tim sportašima. Jedini moj klijent, za kojeg se kao direktor firme osobno brinem, jest Filip Hrgović, a tako ne bi bilo da on nije maksimalno ozbiljan i posvećen sportaš. Njega doista nitko ne treba nagovarati na pametan pristup onome čime se bavi. Filip je biser kakav rijetko pronalazite.
Mnogi se pitaju može li Hrgović uistinu biti svjetski prvak, kao što govore njegov menadžer i promotori, ili je to samo logični poslovni optimizam?
– Kakvo je to pitanje? Kroz njih ja vidim da su mnogi u Hrvatskoj na razini meča Hrgović – Babić i da ne gledaju šire. Nije da se ljutim, no to što se traži ta borba govori da mnogi ne vide izvan Hrvatske. Ako Usik može biti svjetski prvak, zašto ne bi mogao i Hrgović? Nemojte gledati samo ono što je lako dostupno, onaj bombon na stolu, jer to nije ozbiljan posao. Da su hrvatski nogometaši tako razmišljali, nikad oni ne bi bili svjetski doprvaci. Da sam ja tako razmišljao, nikad ni osnovnu školu ne bih završio a kamoli dva fakulteta. I zato vjerujem da će Filip postati svjetski prvak. Jest da mora ići težim putem, jer nije Amerikanac ni Englez, no mi ovo ne radimo da se zabavljamo, nego da uspijemo.Kad smo već spominjali influencere, bi li Hrgovićev menadžer ikad pristao da se njegov klijent bori s nekim youtuberom što je danas sve češća pojava?
– Možda za 20 godina jer sada bi to bilo gubljenje vremena zato što u sportskom smislu od toga ne bi bilo koristi. Ti mečevi youtubera za mene su cirkus, no oni imaju svoju navijačku bazu. Oni to organiziraju za svoje pratitelje kojih često ima više nego navijača kod sportaša. A svi mi možemo odlučiti da li nam je draže gledati zabavu ili pravi sport.
Sports Entertainment, tvrtka od oko 300 zaposlenih, u svom vlasništvu ima i dva nogometna kluba.
– Vlasnici smo Austrije iz Klagenfurta i Viktorije iz Berlina jer se oko nogometa u sportu vrti najveći posao. U Klagenfurtu je to bila dobra prilika jer imaju infrastrukturu, lijep stadion od 32.000 gledatelja, i mi smo odmah ušli u najviši rang u kojem sasvim dobro stojimo. U Berlinu je malo drugačije jer to je grad od četiri milijuna stanovnika pa smo tamo tek treći klub, iza Herte i Uniona.
Željko je sa svojom tvrtkom i pokretač profesionalne Europske lige američkog nogometa (ELF) čiji je izvršni direktor.
– Prvu sezonu smo imali osam klubova, no već u drugoj će ih biti znatno više. Već smo dogovorili klubove za sljedeću sezonu, jedan iz Düsseldorfa, a drugi iz Istanbula, koji će se priključiti klubovima iz Hamburga, Berlina, Frankfurta, Stuttgarta, Kölna, Leipziga, Wrocława i Barcelone. Za novu sezonu dogovorene su i momčadi iz Beča i Innsbrucka koje napuštaju austrijsku ligu i dolaze u našu, a meni je želja i da Hrvatska ima svoj klub u ovom natjecanju. Upravo u tom smislu komuniciramo i s hrvatskom politikom da to možemo pogurati sa svih strane.
Koje bi uvjete takav klub morao zadovoljiti?
– Taj klub mora prezentirati svoj financijski plan. Za momčad bi trebalo osigurati oko milijun eura uz neka jamstva da klub neće odustati na pola sezone, a važno je imati na raspolaganju i stadion. Već smo u razgovorima s ljudima iz Zagreba. U Hrvatskoj, Sloveniji i Srbiji ima dosta igrača, ima ih koji već igraju po Europi, i ako bi im se ponudilo da mogu profesionalno igrati američki nogomet u Zagrebu, dosta njih bi se vratilo. Dakako, to ne bi išlo bez pokojeg igrača iz Europe, pa i Amerike.
NFL u lovu na Europu
Izvršni direktor ELF-a (European League of Football) zadovoljan je prvom sezonom.
– Imali smo i sjajan finale u kojem je Frankfurt Galaxy dobio Hamburg Sea Devils pred 20 tisuća gledatelja.
Da su i NFL skauti počeli tražiti talente izvan Amerike, kao što to odavno čine njihovi NBA kolege, vidjelo se i na nedavnom kampu NFL International Combine održanom u Londonu.
– Bilo je to testiranje igrača, kandidata za NFL. Pozvali su ih 100 odasvud, a 13 ih je bilo iz moje lige.Da bi postao privatni poduzetnik u sportu i pokrenuo sve ovo što je spomenuto, Željko je 2020. napustio mjesto izvršnog direktora sportskog odjela televizije ProSieben/Sat 1, čiji je prethodno bio glavni direktor, a grupacija je to koja je imala godišnji prihod od četiri milijarde eura.
Zašto je to učinio?
– Zato što sam u Njemačkoj prošao sve najbitnije televizijske kuće i poslove, od radijskog voditelja preko urednika do direktora, i sa 50 godina osjećam se dovoljno mlad i zdrav da pokrenem nešto svoje. Nikad nisam bio onaj koji gleda da imam sigurnu fotelju i da je očuvam.
Naš sugovornik studirao je, i završio, politologiju i ekonomiju, u Hamburgu, a osim na ProSieben/Sat 1, radio je i na Premiereu (kao urednik i voditelj odjela) i DSF-u čiji je bio glavni direktor. Evo što nam je pak rekao o svom privatnom životu:
– Rođen sam u Hamburgu, ali sam od druge do šeste godine živio u Kotor Varoši kod očevih roditelja nakon čega su me roditelji Ivan i Mira vratili u Hamburg gdje sam završio fakultet i živio do svoje 29. godine kada sam se preselio u München. Imam dva mlađa brata, Markana i Tomislava, a roditelji i dalje žive u Hamburgu gdje budu pola godine, a drugu polovicu provedu na Krku gdje imaju kuću. Roditelji supruge Anđelke također žive u Njemačkoj, ali su često i u svom Tomislavgradu. Trostruki smo roditelji, Ivan ima 23, Marko 21, a Nikolina 16 godina – kazao je Karajica koji, stekli smo dojam, više voli razgovarati o poslu nego o sebi.
Hrgović je izgubiti prvu veću borbu u životu i onda će nestati. Činjenica.