Jedan hrvatski nogometni trener, čija karijera spletom okolnosti nikada nije zaživjela u Hrvatskoj ligi, moći će se na kraju ove sezone pohvaliti naslovom prvaka u jednome od najjačih europskih nogometnih prvenstava. Mostarac Marino Pušić (51), koji trideset godina živi i radi u Nizozemskoj, pomoćnik je trenera Feyenoorda Arnea Slota, a Feyenoord je u ovome trenutku uvjerljivo vodeći u prvenstvu Eredivisie, s osam bodova više od Ajaxa i PSV-a.
Tim povodom razgovarali smo s Marinom Pušićem, nogometnim trenerom i diplomiranim psihologom, o njegovoj zanimljivoj igračkoj i trenerskoj karijeri.
– U nizozemski klub De Graafschap došao sam iz Mostara vrlo mlad, još 1989. godine, ali uskoro sam se privremeno bio vratio te preko Crvene zvezde završio na posudbi u Veležu i igrao u prvoj jugoslavenskoj ligi. Kada je izbio rat, ponovno sam se vratio u Nizozemsku, tada za stalno. U Veležu mi je bio trener Franjo Džidić, a suigrač mi je bio Zlatko Dalić. Zlatka pamtim kao pravog profesionalca, ozbiljnog i dobrog momka te kao velikog borca na terenu. Nikada poslije Zlatko i ja nismo se više susreli, eto – možda nam se to dogodi u lipnju, na utakmici Lige nacija Nizozemska – Hrvatska – počeo je svoju priču Pušić.
Nasljednik Belodedića
Bili ste s 19 godina i nogometaš Crvene zvezde u njezinoj najvećoj sezoni 1990./1991., tko vas je doveo u Crvenu zvezdu?
– Doveo me je Dragan Džajić. Znali su za mene jer sam bio reprezentativac Jugoslavije u mlađim kategorijama, igrao sam lijevog centarhalfa ili zadnjeg veznog. Jedan od mojih najpoznatijih suigrača u mladim selekcijama bio je Mario Stanić. Zašto nisam nikada zaigrao za Zvezdu? Bio sam mlad igrač, a bilo je planirano da tijekom otprilike godinu i pol do dvije u Crvenoj zvezdi naslijedim nekoga od njezinih velikih igrača, primjerice Belodedića. U toj šampionskoj sezoni 1990./1991. bio sam posuđen u Velež, ali imao sam sreću da sam kao igrač Crvene zvezde prošao taj put do naslova prvaka Europe. Na kraju, bio sam i na finalu protiv Marseillea u Bariju. Na žalost, izbio je rat pa su mi se, kao i mnogim mladim ljudima i sportašima, karijere poremetile. Tada sam se bio vratio u Nizozemsku, u De Graafschap.
Zanimljivost je da je uz Marina u Nizozemskoj impresivnu sportsku karijeru izgradila i njegova mlađa sestra Irina, proslavljena rukometašica koja je najprije nastupala za hrvatsku, a potom i za nizozemsku reprezentaciju, s kojom je na SP-u 2005. godine osvojila četvrto mjesto.
Je li točno da ste 1999. godine trebali doći u Dinamo, pitali smo Pušića.
– Točno je. Imali smo kontakt, bila je ozbiljna priča, međutim bio sam tada u nekoj drugoj fazi karijere, a oni su imali neke svoje planove pa sam odlučio ostati u Nizozemskoj – kazao je Pušić, koji je igračku karijeru zaključio u nizozemskom amaterskom klubu Babberich.
Posebno poglavlje života Marina Pušića njegova je trenerska karijera. Primjerice, Pušić je 2019. godine bio proglašen najboljim trenerom nizozemske druge lige, budući da je u toj sezoni s Twenteom ostvario plasman u najviši rang, Eredivisie. No zašto Marino Pušić nije nastavio samostalnu trenersku karijeru?
– Ja sam imao namjeru samostalno raditi, no tada sam dobio neobičnu ponudu AZ Alkmaara. Ponuđena mi je funkcija člana stručnog stožera koji bi bio spona s upravom. Pomislio sam kako bi to bila neka nova dimenzija moje karijere, zaintrigirala me inovativnost tog kluba, te kako bi to bilo dobro za moj daljnji razvoj, ne samo kao trenera nego i u širem smislu, kontakta s upravom, savjetovanja... A i plaćali su me odlično. To je za mene bio iskorak prema vrhu nizozemskog nogometa, a i prilika da proširim svoje znanje, steknem neka nova iskustva. Mi smo u sezoni u kojoj je izbila pandemija koronavirusa dijelili prvo mjesto s Ajaxom. Tada je Savez odlučio proglasiti kraj prvenstva, Ajax je postao prvak i išao u Ligu prvaka, a mi u pretkolo. Tada sam imao dosta ponuda za samostalan posao, ali dogodila mi se jedna ozbiljna obiteljska situacija zbog koje sam svoju karijeru privremeno stavio po strani. Onda je 2021. godine došla ponuda Feyenoorda, kluba giganta, uz Ajaxa najvećega u zemlji, što je za mene bio veliki izazov. Iako u tom trenutku klub baš i nije bio na nekoj visokoj razini da bi mogao biti konkurent Ajaxu i PSV-u – prisjeća se Pušić.
Danas je priča sasvim drukčija – Feyenoord je nakon 28 kola uvjerljivo prvi, smiješi mu se 16. naslov prvaka.
– Pred nas su 2021. godine bila postavljena dva cilja, da igramo atraktivan nogomet i da razvijamo mlade igrače nadajući se da bismo trebali završiti sezonu među prva četiri na ljestvici, odnosno da se plasiramo u Europu. Mi smo to u prvoj sezoni i ostvarili. Čak smo u Konferencijskoj ligi došli do finala, gdje smo bili poraženi od Rome, a bili smo dominantni u toj utakmici. A ova je sezona za nas doista iz snova, posebno kada pogledamo okolnosti u kojima smo startali u nju. Mi smo prodali čak 17 igrača, klub je zaradio velik novac, ali mi smo bili početi sve ispočetka. Evo vam anegdote: kako želimo uvijek igrati prijateljske utakmice protiv jakih klubova, za prvoga suparnika na pripremama odabrali smo Kopenhagen. I mi smo u toj utakmici bili poraženi čak 0:7! To je bio naš početak sezone! Međutim, to nas nije pokolebalo; dovodili smo igrače koliko su nam financijske mogućnosti dopuštale, gradili smo momčad, inzistirali smo na našemu stilu igre i napravili smo nevjerojatan iskorak koji nitko nije očekivao. Ni u smislu igre ni u smislu rezultata.
Hoćete li 14. lipnja biti na utakmici Nizozemska – Hrvatska?
– Mi smo u to vrijeme na odmoru, ali ako u to vrijeme i budem u Hrvatskoj, postoji mogućnost da se vratim u Rotterdam zbog te utakmice.
Nizozemci, predajte se!
Kako Nizozemci doživljavaju našu reprezentaciju?
– Moj kolega iz stručnoga stožera Feyenoorda Sipke Hulshoff pomoćni je trener u nizozemskoj reprezentaciji. Rekao sam mu da nemaju nikakve šanse protiv Hrvatske, bolje im je da se unaprijed predaju! – nasmijao se Pušić pa nastavio:
– Nizozemci jako respektiraju Hrvatsku. Svi nam se dive, svi se dive Modriću, kako se toliko uspješno održava na visokoj razini i u tim godinama.
Ima li Hrvatska kvalitetniju reprezentaciju od Nizozemske?
– U ovom trenutku bolji smo od Nizozemske. Zašto to mislim? Zato što je Nizozemska dobila novoga izbornika, vratio im se Ronald Koeman, s drukčijom vizijom igre od Van Gaala. Nekih igrača više nema, došli su neki novi, makar treba priznati da je Nizozemska uvijek kvalitetna. Poraz 0:4 od Francuske pripisujem pokušaju novoga stila igre, s nekim novim igračima. Upravo zato kažem da je Hrvatska u ovom trenutku stabilnija kao momčad i da je favorit u toj utakmici. Međutim, Nizozemska je i dalje nogometna velesila, a na internacionalnoj razini nijedna utakmica nije lagana – zaključio je Pušić.
Marino Pušić ima dvojno državljanstvo, nizozemsko i hrvatsko, oženjen je Mostarkom Dijanom, svojom srednjoškolskom ljubavi, imaju 26-godišnju kćer Kim i 18-godišnjega sina Nou, darovitoga nogometaša u mladoj momčadi Feyenoorda. Svake godine ljetuje u Hrvatskoj te, naravno, posjećuje roditelje u Mostaru.
Ercegovac, pa u Zvizdu.morebit da nismo svi bilo tako domoljubni prije 1991?