Tin Srbić neće biti jedini hrvatski gimnastičar na Olimpijskim igrama u Parizu. Pridružio mu se Osječanin Aurel Benović (23) koji je na svjetskim kupovima izborio nastup na preskoku, ali i parteru. Tako ćemo u pariškoj dvorani Bercy 27. srpnja gledati dvojicu naših gimnastičara u kvalifikacijama za plasman u finale. I dok je Srbićev plasman na Igre potpuno očekivan, uostalom brani srebro iz Tokija, Benovićev je veliko iznenađenje. Igre je izborio četvrtim mjestom na tlu na Svjetskom kupu u Dohi. U drugom finalu, na preskoku bio je osmi.
Ima već europsko srebro
– Presretan sam, startna ocjena vježbe na parteru bila je 6.3, tu težinu vježbe uspjeli smo vratiti u drugom dijelu etapa Svjetskih kupova, nakon ozljede koju je Aurel imao u kolovozu prošle godine. Ovo je veliki podvig s obzirom na frakturu metatarzalne kosti koju je pretrpio na elementu dupli grčeni salto s dva okreta, na duploj Tsukahari. Sada je taj element ponovo vratio u svoju vježbu, i jako smo zadovoljni zbog toga. Pod velikim pritiskom vježbu je napravio sasvim dobro, 14.300 je solidna ocjena za njega na parteru, no postoji još prostor gdje se mogu doskoci bolje ukopavati te uštedjeti još nekoliko desetinki, čemu se i nadamo. U konačnici to bi značilo ocjene iznad 14.500 koje su uvijek konkurentne za medalje na svim velikim natjecanjima. Aurel to sigurno može, pod ovim velikim pritiskom bilo je vrlo važno odraditi vježbu na ovoj razini, a on je u tome uspio. Konkurencija Francuz Osberger i Brazilac Guimaraes nisu izdržali pritisak, napravili su puno više grešaka nego Aurel i završili iza njega i s manje bodova u olimpijskim kvalifikacijama – rekao je Vladimir Mađarević, njegov trener.
Iako je briljirao i kao kadet, u seniorsku je konkurenciju ušao prošle godine i odmah dokazao svoju vrhunsku kvalitetu. Osvojio je broncu na Svjetskom kupu u Kopru te prvo zlato u svojoj međunarodnoj karijeri na Svjetskom kupu u Mersinu 2019. godine. Na europskom prvenstvu u Mersinu 2020. godine osvojio je srebro na tlu.
– Iskreno, nisam još ni svjestan što se zapravo događa. Moram prespavati da sredim dojmove. Sve u svemu, medalja je oko vrata, a upravo ova za mene ima posebno značenje i vrijednost. Nadam se i želja mi je ostati konstanta i biti u borbi za finale i medalje na svim velikim natjecanjima u budućnosti. I da, naravno, konkuriram najboljim parterašima svijeta i Europe – rekao je tada Aurel.
Benović je trenirati počeo rano. U početku mu je to bila igra, ali talent ga je sve više tjerao na obvezu. Istodobno je pohađao ugostiteljsko-turističku školu. Bilo je trenutaka kada su ga društvo i izlasci više privlačili od svakodnevnih napornih treninga.
– Mama nije dala da prestanem, iako su ta odricanja bila ponekad i prevelika. Želio sam ići van s prijateljima, ali bih nakon treninga obično za to bio preumoran. Ona me uvjeravala da se talent ne smije odbaciti i da ga imam s razlogom. Sad sam na tome zahvalan – istaknuo je Benović.
Ne tako davno proživio je i pravu obiteljsku dramu. Njegovoj majci je pozlilo, a do dolaska hitne pomoći Aurel ju je održavao na životu i tako je spriječeno ono najgore što se moglo dogoditi.
U mjesec dana dvije tragedije
– Budeći se ujutro u 7.30 sati zatekao sam mamu u ne najboljem fizičkom stanju, ali to je bila svakodnevica s obzirom na to da je već dugo bolesna. Mislio sam kako će popiti svoje lijekove i opet će se to smiriti. No, na žalost, ovoga puta nije bilo tako... Samo se srušila. Zovem hitnu, plačem, oživljavam vlastitu majku. Srce joj je stalo. Zahvaljujući pravodobnoj reakciji i brzom dolasku liječničke službe, vratila se. Recimo da se oporavila od toga, no morala je ići na operaciju srca. I, nažalost, preminula je tijekom te operacije. Ostao sam sam i sada se borim psihički sa svime. Baš je borba sa svih strana. To se dogodilo prošle godine. Obećao sam mami prije nego što je preminula da ću se potruditi bez obzira na sve, da ću pokušati izboriti odlazak na Olimpijske igre. U istoj godini u kolovozu sam zadobio frakture metatarzalne kosti u desnom stopalu zbog čega sam morao propustiti Svjetsko prvenstvo u Antwerpenu, a mjesec dana poslije ostao sam bez majke koja mi je bila najveća podrška u karijeri i životu. Još kao dječak izgubio sam oca – priča Aurel.
Kakva sirovina moras biti da se skines i na cesti ovako fotografiras!?