Međunarodni centar za sportske studije (CIES) objavio je zanimljiv podatak po kojem Hrvatska zauzima deseto mjesto u svijetu po ukupnom broju trenera u inozemnim ligama. Ovaj neovisni analitički centar osnovan je u Švicarskoj 1995. godine, a u analizi je uzeo u obzir 1886 momčadi iz 126 liga u 89 zemalja. Računajući, dakle, trenere samo u prvim ligama, na vrhu ljestvice je Argentina (63 trenera), a slijede: Španjolska (46), Italija (33), Srbija (30), Njemačka (28), Portugal (28), Brazil (21), Engleska (20), Urugvaj (18), Hrvatska (12). Manje od nas ima Francuska (11)! A iza Hrvatske su i Rusija (10), Nizozemska (9), Belgija (8), Bosna i Hercegovina (7)...
Pobrojili smo naše trenere koji trenutačno rade u inozemstvu u prvim ligama: Ivan Jurić (Torino), Igor Tudor (Verona), Ivan Leko (Shanghai), Stjepan Tomas (Göztepe), Robert Prosinečki (Olimpija), Ivan Prelec (Vejle, Danska), Krešimir Režić (Damac, Saudijska Arabija), Ante Miše (Al Arabi, Kuvajt), Dragan Talajić (Al-Khalidiya, Bahrein), Bojan Hodak (Kuala Lumpur, Malezija), Tomislav Stipić (Auda, Letonija) i Rodion Gačanin (Al Ahli Benghazi, Libija).
Vjetar u leđa
Kada uzmemo u obzir Slavena Bilića i Niku Kovača, uz ostale naše trenere koji sigurno imaju kapacitete za inozemne angažmane, sigurno bismo se jako približili Urugvaju koji je na CIES-ovoj ljestvici ispred Hrvatske.
– Ovo je sjajan vjetar u leđa svima koji rade s trenerima u Hrvatskoj. Posebice kada se uzme u obzir naša baza. Jedini nam je nedostatak mali broj trenera u ligama petice. Hrvatski treneri su na cijeni jer su natjecatelji i imaju neosporno znanje jer su educirani. Naša priča s Nogometnom akademijom traje od 2000. godine, odnosno od 2002. kada smo potpisali Uefinu trenersku konvenciju. Od tada se sve razvija u najrazličitijim smjerovima. Naša Nogometna akademija cijenjena je u Uefi gdje imamo jako veliki broj instruktora – kaže nam Vatroslav Mihačić, bivši glavni čovjek Nogometne akademije HNS-a, a danas član stožera Nike Kovača.
Vjerojatno su na taj trend zadnjih godina utjecali i uspjesi hrvatske reprezentacije?
– Apsolutno. To se ne može odvojiti. To su normalne pojave. Imali ste tako svojedobno 36 nizozemskih stožera širom svijeta, u doba kada je njihova reprezentacija imala dobre rezultate. Baš kao što je, nakon 2012. godine i revolucije Pepa Guardiole u Barceloni cijeli svijet želio učiti od španjolskih trenera. Portugalski imidž već dugo je konstanta zbog njihovih reprezentacija, ali i zbog snage menadžerskog lobija – ističe Mihačić.
Naravno, puno su Portugalci napravili zahvaljujući autoritetu Jorgea Mendesa, jednog od najmoćnijih nogometnih menadžera današnjice. No nama je zanimljiv jedan drugi podatak. A on kaže da Srbija ima čak 18 trenera više od nas! U menadžerskim krugovima najčešće će kazati da su tako visoko pozicionirani jer češće nego Hrvati guraju svoje zemljake. Ipak, dojma smo da se taj trend zadnjih godina, kada je ta kolegijalnost u pitanju, drastično mijenja...
– Naravno, može se povezati s tim tko i kako ih plasira. Potpuno točno je da Srbi jako često i dugo guraju svoje. Zadnjih desetak godina taj se trend mijenja i kada su hrvatski treneri u pitanju, dobro ste primijetili. Jako puno po tom pitanju napravio je Zlatko Dalić koji je svojedobno u arapskom svijetu sa sobom vodio 7-8 ljudi, a otvorio je vrata mnogima.
Sve više se i kod kuće okrećemo domaćim trenerima. Kako takav trend može utjecati na razvoj našeg ligaškog nogometa?
– To ide u puno boljem smjeru. Dok sam bio ravnatelj Akademije, vodilo me da mladi treneri s igračkim imenom, lakše dolaze do prilike. Imamo malu bazu da bi cirkulirali treneri. Šefovi klubova najčešće žele instant-rezultate i tu su onda stranci u prednosti. No, mlađe generacije, od 50 godina naniže, od Bjelice, Tomića, Bišćana, Zekića, imaju gard i znanje. Oni nam podižu rejting. Imamo trenutačno dva strana trenera. Ne sviđa mi se što su Španjolci napravili u Istri. Taj koncept trebao bi biti filtar našim igračima za Alavés, a ne prosječnim španjolskim igračima koji spašavaju klub od ispadanja. To im se događa i u španjolskoj ligi, očito da nešto nije dobro u sportskoj politici. U Hajduku je strani trener poželjan jer će biti pod manjim pritiskom. Znamo svi kroz što su domaći treneri prolazili u Hajduku.
Veliki ostaju kući
Kako tumačite činjenicu da smo ispred jedne velike Francuske ili Nizozemske, Rusije, Belgije... zemalja koje su po mnogočemu ispred Hrvatske?
– Sjećam se na jednom seminaru u Amsterdamu kada je direktor nizozemske delegacije kazao: "Znate li zašto u Nizozemskoj ne radi ni jedan stranac? Zato što su Nizozemci najbolji treneri na svijetu..." Francuzi, kao ozbiljan sustav i velika nogometna nacija, svojim trenerima kod kuće mogu pružiti puno bolje uvjete nego u većini ostalih zemalja. I to je jedan od glavnih razloga zašto oni ostaju u domaćoj ligi – zaključio je Mihačić.
