Sambo? Prva asocijacija je samba i ples, no Sambo je nešto puno opasnije od brazilskog plesa.
Sambo je sovjetska borilačka vještina, nastala spajanjem nekoliko tradicionalnih vještina kavkaskih i sibirskih naroda, uz dodatak džiju-džicua. Ruska borilačka vještina je tek u povojima u Hrvatskoj, ali je našla svoje mjesto na hrvatskoj sportskoj sceni, a Hrvatski Sambo savez je član Međunarodnog Sambo saveza (FIAS) i pridruženi član Hrvatskog Olimpijskog odbora.
Hrvatska reprezentacija će nastupiti na Europskom prvenstvu u Rumunjskoj od 15. do 19. svibnja te na svjetskoj smotri u studenom u Japanu. Sambo vještina se dijeli na dvije vrste: sportski i combat, a reprezentacija će na EP-u imati predstavnike u obje kategorije. Ovo je ujedno i turnir koji će pokazati vrijednost hrvatskih boraca uoči Svjetskog prvenstva u Japanu.
Naziv SAMBO je ruski akronim izveden iz izraza „samozaštita bez oružja“. Ova vještina borbe razvijala se u obavještajnim službama i specijalnim jedinicama bivšeg Sovjetskog saveza od 20-ih godina prošlog stoljeća. Svrha joj nije bila pobijediti protivnika na bodove u sportskom borilištu, već ga zaustaviti i onesposobiti. Vještina se razvijala vrlo studiozno u relativno zatvorenom krugu ljudi koji su predstavljali svojevrsnu pretorijansku gardu Sovjetskog imperija – NKVD, kasnije KGB, Specnaz GRU itd. tijekom 60-ak godina, sve do raspada Sovjetskog saveza.
Nakon urušavanja Berlinskog zida prestala je i tajnovitost. Do tada su o SAMBO-u širile nevjerojatne glasine. Kada je početkom 90-ih godina prošlog stoljeća javno objavljen prvi javni priručnik, doslovno je planuo. U godini dana prodano je nekoliko milijuna primjeraka. Potvrdu izvrsnosti ova je vještina dobila u MMA svijetu, gdje su se borci kojima je Sambo temeljna vještina pokazali skoro nepobjedivi pa su mnogi od njih postigli vrhunske rezultate, a iznad svih, dakako – Fedor Emelianenko.
Željko Banić, predsjednik Hrvatskog Sambo saveza i osnivač UFC Crowsa, prvog Sambo kluba u Hrvatskoj je prije nekoliko godina uspostavio kontakt s FIAS-om (Međunarodnom SAMBO federacijom) posredstvom Dmitrija Stojanova, trenera slovenske reprezentacije. Banić je okupio grupu entuzijasta, organizirao je prve seminare, odlaske na međunarodne turnire. Stvari su vrlo brzo krenule bolje od svih očekivanja. Uskoro je u Hrvatskoj osnovano sedam klubova, ustanovljen je Hrvatski Sambo savez.
Hrvatska reprezentacija se nada dobrim sportskim rezultatima, ali im je ovo i prilika za susrete sa borcima iz drugih zemalja, učenje, druženje i daljnje promicanje ovog ruskog izvoznog proizvoda koji tek treba postati prepoznat u Hrvatskoj.
