Jedan od benefita ovogodišnje Lige nacija za hrvatsku reprezentaciju promocija je igrača koji bi u barem sljedeća dva ciklusa mogli biti nositelji nacionalne momčadi.
Nakratko smo se poigrali izbornika, te smo ‘eliminirali’ iz reprezentacije igrače rođene prije 1997. godine i sastavili doista izvrsnu momčad koja će sazreti taman za Svjetsko prvenstvo 2026., a mnogi od njih imat će važne uloge i na nadolazećem SP-u u Kataru i na Euru u Njemačkoj za dvije godine.
Osmorica su već u petici
Pogledajte tu momčad, u kojoj smo namjerno ostavili jednoga starijega od 25 godina, 27-godišnjega vratara Livakovića, s obzirom na to da je vijek trajanja golmana uvijek dulji nego igračev: Livaković (Dinamo); Stanišić (Bayern), Erlić (Spezia), Gvardiol (RB Leipzig), Sosa (Stuttgart); Jakić (Eintracht); Majer (Rennes), Sučić (RB Salzburg), Vlašić (West Ham), Brekalo (Wolfsburg); Musa (Benfica).
Pozornija analiza otkriva kako su čak osmorica iz ovoga sastava već afirmirani nogometaši iz klubova liga petice, neki od njih pred transferima u još jače klubove. Poput Sose ili Brekala. Na tom je putu i izvanredni talent Luka Sučić (rođen 2002. godine), dok je Petar Musa, čiji se debi za reprezentaciju tek očekuje, novi napadač Benfice, redovitog sudionika Lige prvaka. U pričuvi ovim momcima nadolazeća su nogometna čuda iz Dinama (Šutalo), RB Salzburga (Šimić), Bayerna (Vidović)...
Ivo Šušak bio je nekada uspješni izbornik mlade reprezentacije Hrvatske. Nabrojali smo mu ova imena i kad ih je čuo, nije ostao ravnodušan.
– To je potencijal ravan onim momcima koji su osvojili svjetsku broncu, odnosno srebro! – tvrdi iskusni trener i nastavlja:
– Osobito zbog njih drag mi je rezultat utakmice s Francuskom, da se ne uđe u negativu i da se potvrdi vrijednost naše nacionalne momčadi i kada je ona sastavljena od mladih igrača.
Ambijent je presudan
Šušak smatra kako je za ‘odgajanje’ nadolazećih zvijezda Hrvatske neophodno pozitivno ozračje.
- Svi smo emotivni kad je reprezentacija u pitanju i naravno da je ambijent jedan od presudnih faktora uspjeha. Pozitivan ambijent naravno ovisi o rezultatu, rezultat ga kreira. On ne mora nužno biti vrhunski, ne mora značiti osvajanje medalja, ali svaki pozitivan ishod, osobito u susretu s velikom reprezentacijom, mladome igraču i te kako puno znači. Onda ta plejada ohrabrenih i samouvjerenih mladih može bez ikakvih zapreka preuzeti ulogu nositelja igre na sljedećem SP-u i EP-u – nastavlja Šušak.
U tom smislu Liga nacija je pun pogodak. Nije li svrsishodnije čeličiti se u sudarima s elitnim momčadima i igračima, nego u beskorisnim prijateljskim utakmicama?
– Koliko god našim igračima koji zbog igranja u jakim ligama sigurno osjećaju određeno zasićenje i umor, prijateljska je utakmica nešto sasvim drugačije od natjecateljske. U natjecateljskoj imaš naboj, imaš poriv i draž za nadmetanjem i pobjeđivanjem. Zato će ove utakmice Lige nacija itekako poslužiti svrsi. Neki od starijih igrača sigurno će nakon SP-a u Kataru sići s pozornice te otvoriti vrata mladim snagama. Izuzetno je važno da oni za takvu vrstu izazova budu spremni, i zato mi je ovih 1:1 s Francuzima došlo kao as na desetku, budući da sam uočio kako se nakon poraza od Austrije malo poljuljalo povjerenje između igrača i navijača. A umor? Ako želiš biti hrvatski A reprezentativac, onda za to moraš nekada nešto i istrpjeti – zaključio je Ivo Šušak, uz dodatak kako vjeruje da će vatreni u sljedeće dvije utakmice uspjeti ‘ostati na ovome ozbiljnome nivou’.
Tako Zlatko Dalić Ligom nacija zapravo čini uslugu i sebi i sljedećem izborniku pripremajući buduće velike igrače za nove velike stvari s reprezentacijom. Na isti način, u najjačim utakmicama, stasala je i najbolja generacija u povijesti hrvatskog nogometa. Primjerice, Luka Modrić s 19 godina debitirao je u utakmici s Argentinom, igrajući protiv Messija. Ivan Perišić, Domagoj Vida i Dejan Lovren s 22 godine nastupili su protiv Francuza na St. Denisu. Vedran Ćorluka s 19 je zaigrao protiv svjetskih prvaka Talijana. Mario Mandžukić s 22 godine zaigrao je protiv Engleza u Maksimiru, a Ivan Rakitić s 19 protiv Engleza na Wembleyu.
Marcelo Brozović s 22 godine istrčao je protiv Brazila u Sao Paulu, Šime Vrsaljko s 20 je na Euru zaigrao protiv Italije i Španjolske, a Mateo Kovačić s 22 na Euru protiv Španjolske i Portugala. Da, svi su ti momci neke od tih utakmica i izgubili i one su na nekima od njih ostavili trajne ožiljke, ali onda su s tim iskustvom došli u Rusiju i tamo napravili dar-mar.
>>> Slavlje navijača nakon gola za 1:1 protiv Francuske
Sigurno, potencijal je velik. Nema dvojbe. Svi ti igrači, u članku spomenuti, pak moraju za biti jedna "mega" momčad redovito igrati u klubovima gdje su pod ugovorima. Uz sav postojeći naturalni potencijal - neće biti velikih rezultata od igrača koji u sezoni odigraju samo jednu trećinu utakmica ili još manje. Često je pametnije i bolje, perspektivnije izabrati klub koji možda nije među8 prvih 10 u ligama petice ali biti zato siguran stalnog igranja i prikupljanja igračke prakse. U ukupnosti čvrsto vjerujem da imamo zaista naraštaj koji će u slijedećim godinama i te kako igrati važne uloge na velikim natjecanjima.