Andrej Gaćina, jedan od naših najboljih stolnotenisača, u sljedećoj sezoni igrat će za čak dva kluba. Naime, potpisao je za Apuaniju Carraru, klub iz grada u Toskani, koji je poznat po mramoru. To će mu biti 12. klub u karijeri.
– Talijani me trebaju za desetak mečeva. Vjerojatno ću igrati i za Panathinaikos, Grcima ću biti potreban za dva meča. Doduše, od ove sezone i Poljska je dopustila dvojne lige, tako da možda nešto odradim i u Poljskoj. Opet, ne bih se htio pretrgati, da ne ispadne da igram još više nego kada sam bio u jednom klubu. Iskreno, više volim kad negdje pripadam, kad je samo jedan klub, ali takva je situacija. Sad sam kao plaćeni ubojica (ha, ha), dođem i odradim svoje. Još samo da to moje igre pokazuju. U Poljskoj su me doveli da im donesem prvenstvo. Na kraju smo ga osvojili, ali definitivno sam mogao dati veći obol u doigravanju. Nisam zadovoljan, ali trenutačno je to tako, bar mogu reći da sam dao sve od sebe – rekao je Gaćina.
Voda se pije iz malih čaša
S poljskim klubom Dekorglass Dzialdowom ispisao je povijest, jer dosad nikad nije bio prvak.
– Moram birati zemlje u kojima se manje pije, prvo Rusija pa sad Poljska. Piju votku iz čaše od dva decilitra, a vodu iz onih za rakije. S obzirom na situaciju s koronavirusom nije bilo puno ljudi. Dočekalo nas 50-ak najvjernijih navijača – kaže Gaćina.
Veselo je bilo i dan kasnije, u vikendici kod predsjednika kluba.
– Ljudi su bili baš presretni. To im je prvi naslov, vidjelo se da im je pao kamen sa srca. Triput su bili u finalima, imali dobre momčadi, ali nikako nisu uspjeli uzeti titulu. Šteta što neću ostati dulje, dobar je klub, a bili smo i dobra ekipa. I to ne samo u arenama. O svim pitanjima i taktikama zajednički smo donosili odluke. Čak i nismo previše promašivali s postavama. Pa čak i u polufinalu, kada smo nakon prvog meča visjeli kao lusteri. Uf, kada se toga sjetim, bili smo potpuno izgubljeni nakon tog susreta – kaže Andrej.
U prvom susretu polufinala Dekorglass je s 3:1 izgubio od Sokolowa Jaroslawa, da bi u uzvratu Gaćina i društvo uzvratili identičnim rezultatom. Odlučivale su nijanse, setovi su bili 15:15, a Dekorglass je prošao dalje za – četiri poena!
– Vrablik je u tom uzvratu napravio čudo. Trebao je dobiti meč da suparnik osvoji maksimalno 12 bodova, a igrao je protiv Kou Leija, koji nikad u životu nije pobijedio. Prebio ga je ko mačku – naglasio je Gaćina.
Vrablik je slavio s 11:6 i 11:3.
Kako biste ocijenili svoju sezonu?
– Naslov mi je popravio sezonu, a svoje probleme s ozljedama moram riješiti sam. Opet me noga zaboljela, ista noga s kojom imam milijun problema. Molio sam Boga da ne igramo parove u odlučujućem meču, da Dyjas pobijedi Gionisa. Popio sam tabletu za svaki slučaj, ali to zna biti dvosjekli mač. Ne osjećaš bolove pa ti pukne mišić. Što se tiče sezone, početak je bio dobar. I završetak je odličan pa je lakše. Ali, nikako nisam zadovoljan igrama, ponajprije zbog ozljeda. Nema drugog razloga. Ne mogu trenirati kako želim, a onda ni igrati. Non-stop osjećam zatezanja, bolove itd. Moram priznati, umoran sam malo od toga. Nije više gušt kao nekad. I dalje ću se ja truditi ako tijelo bude dopuštalo. No ti povraci su naporni. Već sam se sto puta vraćao nakon ozljeda, kao da sam u začaranom krugu. Prvi malo jači meč ili nezgodan pokret, opet sve ispočetka. Definitivno frustrirajuće – iskreno će Gaćina.
Puno je ožiljaka na mišiću
Klupski dio je završio, slijedi pojedinačni EP, pa Olimpijske igre, pa ekipni EP...
– Samo želim biti zdrav. S obzirom na sve probleme i kratak period do natjecanja, vjerojatno neću biti sto posto spreman. No što bude, bit će. Češem se po glavi. I ja i treneri. Sve radim da bih bio onaj stari, pazim se, ulažem puno u svoje tijelo... Puno je ožiljaka na tom mišiću, definitivno više nije kao prije – dodaje. Na EP-u trebao bi se vratiti igri parova. U disciplini u kojoj je u 2011. bio europski prvak u paru s Portugalcem Freitasom.
– Frane Kojić i ja razgovarali smo na tu temu i odlučili probati. Nadam se da će mi tijelo dopustiti. Doduše, i on se muči u posljednje vrijeme. Idemo bez opterećenja pa da vidimo što možemo – zaključio je Gaćina.
