Najbolji hrvatski boksač Gabrijel Veočić (80 kg) na Europskim igrama u Krakovu borio se peto zlato za Hrvatsku i to nakon troje tekvondaša (Lena Stojković, Ivana Duvančić, Ivan Šapina) i jednog karataša (Anđelo Kvesić). Borio se u finalu protiv iznimno kvalitetnog Oleksandra Hižnjaka, no Ukrajinac je bio prejak.
Naime, Ukrajinac je bivši svjetski i bivši dvostruki europski prvak ali i aktualni olimpijski doprvak. U prvoj rundi Veočić je teško krenuo, Ukrajinac je sjajno skraćivao distancu i ulazio te precizno plasirao kroše. U jednom trenutku suci su brojali hrvatskom borcu, ali uspio je dovršiti rundu.
Već u drugoj rundi slavio je Hižnjak serijom preciznih udaraca neutralizirao je hrvatskog boksača i ostavio ga bez zlatnog odličja. Podsjetimo, u polufinalnoj borbi Brođanin se nadjačavao s Azerbajdžancem Muradom Alahverdijevim kojeg je ukrotio svojom tehničkom superiornošću.
Mladi boksač već je izborio vizu za Olimpijske igre što mu je sljedeći profesionalni pohod.
– Planiram nastupiti na dvojim Olimpijskim igrama i osvojiti medalju. Nastupiti na Olimpijskim igrama san je svakog sportaša, pa tako i moj, kao i mog oca, ujedno i mog trenera.
Je li prerano pitati za olimpijske ambicije?
– Nikad nije prerano. Da ste me pitali prije 10 godina, ja bih vam rekao isto. San je osvojiti olimpijsko zlato.
Kad tako entuzijastično govori o olimpijskim nastupima, znači li to da još ne razmišlja o profesionalnom boksu?
– Razmišljam o dvojnoj karijeri. Volio bih se okušati i u profesionalnom boksu, no pričekat ću Olimpijske igre pa ćemo vidjeti za dalje. Dobro je što je sada boksačima dozvoljeno da mogu paralelno gurati i profesionalnu i amatersku karijeru. Eto, Marko Čalić već ima 15 profesionalnih mečeva, ali se pokušava kvalificirati na Olimpijske igre.
VEZANI ČLANCI:
Tko su mu omiljeni boksači iz svijeta olimpijskog i profesionalnog boksa?
– U olimpijskom boksu to je Julio Cesar La Cruz, dvostruki olimpijski i peterostruki svjetski prvak, a od profesionalaca jako mi se sviđao Vladimir Kličko. Sviđao mi se njegov stil borbe, način razmišljanja. On je bio školovan sportaš koji se znao ponašati. Bio je pristojan i nije mu "trash-talk" bio alat. Za njega je boks bio sport, a ne borba na život i smrt.
Tome ga je, očito, podučavao i njegov otac Pero, nekad i sam hrvatski reprezentativac koji mu je, kada se govorilo o onom nokautu na SP-u, dobacio da se mora bolje čuvati.
– Trener je tu da uviđa što nije dobro, što treba popraviti ili unaprijediti. Uostalom, ja sam se u ovim borbama dosad dobro čuvao.
Imati oca za trenera, je li to idealna situacija ili ipak ima svojih minusa?
– Po meni minusa nema. Mi se sve možemo dogovoriti. On mi je dostupan 24 sata i možemo trenirati kada god ja za to osjetim potrebu.
Brat je dobar kajakaš
Čime se ostatak obitelji Veočić bavi?
– Mama je bila nezaposlena, a odnedavno je zaposlena na benzinskoj crpki. Imam dva mlađa brata. Dvadesetogodišnji Mihael dobar je kajakaš i nastupit će na Prvenstvu Europe. Šesnaestogodišnji Mateo, srednjoškolac, nije u sportu, ne privlači ga.
Svi oni žestoko će navijati za Gabrijela na Olimpijskim igrama za koje će se dijelom spremati i na Kubi. Tako je barem najavio njegov otac i trener Pero:
– Zbog kvalitetnijih sparing-partnera mi moramo ići van. Bili smo na Kubi i tamo je Gabrijel sparirao s puno boksača različitih stilova. Moramo to tek isplanirati. Sada nam slijedi veliki odmor jer iza nas je jako teška polusezona u kojoj smo imali 15-ak teških mečeva.
VIDEO: Antonija Zec: Između nastupa za Hrvatsku i operacije izabrala sam Europske igre
Opet samo srebro