Rukometaši Hrvatske pokušat će danas u Varaždinu (17 sati) osvojiti svoje treće zlato na Europskom prvenstvu do 19 godina. Zlatni smo bili 2006. u Estoniji te četiri godine kasnije u Crnoj Gori. U finalu smo igrali i 2014. kada smo u Koprivnici izgubili od Francuza. Danas igramo protiv Njemačke od koje smo do sada izgubili jedinu utakmicu na turniru, u 2. kolu drugog kruga.
– Ta nam utakmica nije ništa značila jer je bilo svejedno s kim ćemo igrati u polufinalu. Na toj utakmici htio sam sačuvati naše najbolje igrače tako da su Lisac, Jurišić i Grubišić imali puno manju minutažu. Bilo me je strah ozljeda, no danas idemo s punom snagom. Više nema čekanja. Srebro je veliki uspjeh, ali zašto ne uzeti i zlato – rekao je Krešo Ivanković, izbornik Hrvatske.
Davida smo “oteli” Nijemcima
Od svih naših igrača samo su dvojica prošle sezone igrala u Premijer ligi – Lisac u Dubravi i Car u Zametu, dok je Mandić bio prvi vratar Izviđača u ligi Bosne i Hercegovine. No u novoj sezoni situacija će se sigurno promijeniti. Naime, Mandić je prešao u PPD Zagreb, Grubišić igra za Varaždin, u Sesvete su došli Neralić, Raušek i Hršak, u Dubravu Barbić, Obradović, Komljenović i Šalić. Kuzmanović će braniti u Nexeu, a Božičević odlazi u Spačvu. Ostali ostaju u svojim klubovima – Malin u Sisku, Dujić u Akademiji Balić-Metličić, Žakić će u Moslavinu. Imamo i jednog inozemca – Davida Jurišića koji će sljedeće sezone igrati u njemačkom
drugoligašu Hagenu.
– U trenutku kada nam se ozlijedio Matej Svržak iz Gorice morao sam potražiti novo rješenje na mjestu desnog vanjskog pucača. I krenuli smo po Jurišića. Bilo je puno ispunjavanja papirologije, sve je to trajalo mjesecima, no na kraju smo Davida doveli u hrvatsku reprezentaciju. Njegovi baka i djed su iz Kutine. I dečko se sjajno snašao. Na početku je imao malo problema s jezikom jer je hrvatski jako malo znao. Mislim da smo s njim dobili jednog pravog desnog pucača. Uostalom, bio je najbolji u polufinalnom susretu protiv Slovenije – dodao je Ivanković.
Još su neki igrači nedostajali zbog ozljeda?
– Da, treba ih svakako spomenuti. To su David Štrković iz Sesveta, Rudi Bobaš koji će sljedeće sezone igrati u austrijskom Kremsu. Nadam se da će se što prije oporaviti jer ovu generaciju sljedeće godine očekuje europsko juniorsko prvenstvo, a svoj staž završavaju nastupom na Svjetskom prvenstvu – rekao je Ivanković.
Na OI u Pariz će barem dvojica
Tko zna, možda netko iz ove generacije zaigra na Olimpijskim igrama u Parizu 2024. godine ili na Svjetskom prvenstvu u Hrvatskoj
2025. godine.
– Mislim da bi u Parizu mogla barem dvojica, ako ne i trojica iz ove generacije. A na SP čak i četvorica. To je moje mišljenje – rekao je izbornik kadeta.
Zanimljivo je da u rosteru nemate nijednog igrača PPD Zagreba i Nexea, pa čak nijednog igrača iz Valpovke koja je kadetski prvak Hrvatske?
– Tako je ispalo. Dečki iz Valpovke još su bili premladi, a to što nema zagrebaša i Našičana samo je dokaz da se i u malim sredinama radi jako dobro – dodao je Ivanković.
Slušaju li dečki?
– Ma odlični su. Nisam imao ni jedan problem u proteklih 90 dana koliko su trajale pripreme. Kod mene se zna – red, rad i disciplina. I deki to poštuju. Nema PlayStationa, mobitele uzimam u 23 sata navečer i vraćam ih nakon doručka. Jer, da su mobiteli kod igrača, vjerojatno bi neki išli spavati u dva-tri ujutro i onda drugi dan ne bi bili sposobni za trening. Imamo jednog igrača koji sjajno svira gitaru i pjeva. Vrte se svi domaći hitovi, najviše Mišo Kovač – kaže Ivanković.
Jeste li s dečkima napravili neki izlet? Teško je 90 dana samo trenirati, trenirati i trenirati?
– Naravno. Imali smo te neke stanke u treninzima pa smo, pri- mjerice, išli u zabavni park kod Ivanić-Grada. Zaigrali smo paintball –istaknuo je Ivanković.
A kakav je izbornik privatno?
– Obiteljski čovjek. Imam dva sina koja se bave sportom. Matija ima 12 godina i trenira džudo, a 14-godišnji Luka trenira nogomet u
klubu Lučko. Da, zanimljivo, nijedan od njih dvojice nije otišao u rukomet – zaključio je Krešo Ivanković.
>> Hrvatski nogomet pod povećalom: Razgovarali smo s Josipom Šimunićem, Nenadom Črnkom i Ilijom Lončarevićem
