Potkraj siječnja napunit će 27 godina, ulazi u najbolje godine sportske karijere što pokazuje i rezultatima. Filip Zubčić postigao je veliki, može se reći i povijesni uspjeh za hrvatsko skijanje drugim mjestom u veleslalomu u Adelbodenu.
Prvi je to, vjerojatno ste već čuli i pročitali, plasman Hrvata na postolje nakon pet godina i legendarnoga Ivice Kostelića, a Filip je nakon brata i sestre Kostelić, Ane Jelušić i Natka Zrnčića Dima postao peta osoba iz Hrvatske s postoljem u Svjetskom skijaškom kupu.
Uz Istoka Rodeša, Eliasa Kolegu, Mateja Vidovića, Leonu Popović i ostale, Zubčić ima sve karakteristike da postane pravi vođa ove nove, vrijedne i uspjeha željne nove generacije u hrvatskom skijanju.
Filip nam se na telefonski poziv javio iz hotela u Wengenu. Doći će ubrzo u Zagreb na pokoji kondicijski trening, a zatim će nastaviti s utrkama Svjetskog kupa. U kasnijem dijelu sezone ići će i u Japan.
Igram tenis, košarku, plivam...
Možete li nam prenijeti dojmove iz Adelbodena sada kad su se već slegli?
– Bio je to predivan rezultat i nešto što sam dugo čekao, nezaboravan vikend, ali sad je već sve uobičajeno, idemo dalje po nove plasmane i nema vremena za pretjeranu euforiju. Teško je u skijanju ići dalje s drukčijim mentalitetom.
Hrvatska javnost nije bila pretjerano zainteresirana za skijanje nakon odlaska obitelji Kostelić, mislite li da svojim rezultatima možete vratiti zanimanje za skijanje?
– Veselim se zbog rezultata koji sam postigao i svih onih koji su vjerovali u mene i u nas te pratili našu reprezentaciju i kad rezultati nisu bili najbolji.
Baš je lijepo vidjeti da su ti ljudi koji su nas pratili i u takvoj situaciji sada oduševljeni koliko i ja. U očima javnosti, rezultati su baš sve. Budem li osvajao postolja te i dalje pobjeđivao, naravno da mislim da će zanimanje za skijanje rasti.
No, nitko ne može biti oduševljen kao vi?
– Nitko kao ja i moj trener Marko Šuman. Zajedno smo otkako sam ušao u sustav FIS-ovih natjecanja, od moje 15. godine. I kad smo nas dvojica shvatili da se nakon tih 11 godina rada sve isplatilo, isprva nismo imali riječi. Samo smo stvarali nekakvu buku i vikali.
Po prirodi baš i nisam emotivac, znam se jako dobro kontrolirati, ali ovo je jedna od situacija u kojoj si nismo mogli pomoći. Toliko smo toga prošli zajedno, postolje je zaokružilo lijepu priču. Ali to ne znači da ćemo na tome stati.
Kad već spominjete struku, što vam je nakon drugog mjesta rekao Ivica Kostelić?
– Bio je presretan jer je on jedan od onih koji je stalno ponavljao, kao i Pavlek, da se plasman na postolje u našoj reprezentaciji ne svodi na pitanje hoće li se to dogoditi, nego kad će se dogoditi.
Ove godine te su najave bile najglasnije i drago mi je da su potvrđene jer ja već nekoliko sezona imam osjećaj da mogu, samo što mi je u prethodnima nedostajalo nekoliko faktora.
Mislite li da ćete biti jedini Hrvat s mjestom na postolju do kraja ove sezone?
– Mislim da neću. Na početku sezone govorili smo da Istok i ja imamo najveće izglede za postolje, najviše zato što smo dobro pripremljeni. Istok u nekoliko utrka ove sezone nije imao sreće.
Spomenuli ste kondiciju. Svake sezone se jako dobro pripremite i fizički ste među najbolje pripremljenim hrvatskim sportašima, što se vidi u završnicama vožnji u kojima dominirate u odnosu na druge skijaše.
– Ljeti imam samo nekoliko dana odmora, a potom Istok i ja radimo sve, od treninga u teretani do raznih drugih treninga vani te igranja drugih sportova poput tenisa, košarke, plivanja... Mislim da imam najbolja prolazna vremena baš u zadnjim dijelovima staze, a to mogu zahvaliti kondicijskoj pripremi.
Mogli smo se obojica polomiti
Hrvatski skijaši uvijek su bili najbolji na najtežim stazama. Dva najbolja naša rezultata (Zubčićevo drugo i Kolegino šesto mjesto, nap. a.) postignuta su baš u Adelbodenu.
– Možda smo ondje najviše motivirani. Tako je i Ivica znao pobjeđivati.
Vaša druga vožnja u Adelbodenu bila je fenomenalna, vidjelo se da ne kalkulirate.
– Bila je savršena. I prva je bila jako dobra, ali tad nisam osjećao da idem toliko dobro, čak me i semafor iznenadio. Uvijek idem na sve ili ništa jer mi je u Svjetskome kupu cilj pobjeđivati i tako je oduvijek. Već sam na trećim vratima znao da sam pogodio liniju i da idem jako brzo.
Trebalo je samo na vrijeme prilagoditi ritam za treći, sporiji dio staze i onda u strmini dati posljednje atome snage. Kada sam ušao u cilj, imao sam osjećaj da je to to, a kad sam vidio da me Borsotti nije pretekao (kad je saznao da je na postolju, nap. a.), osjetio sam olakšanje kao da mi je pao teški teret s leđa.
Jeste li kušali sir koji ste dobili za postolje u Adelbodenu?
– Nisam još, otvorit ćemo ga kad se vratim u Zagreb. Čuo sam da je jako kvalitetan, jedan od kvalitetnijih švicarskih.
U prijenosu se čulo kako Slovencu Žanu Kranjecu govorite: “Ako već netko mora biti ispred mene na postolju, volio bih da to budeš ti”. Tako je i bilo. Koliko vam je to bilo drago?
– Istina je, još sam mu i u cilju rekao da želim da pobijedi. Trenirali smo zajedno i doista je odličan skijaš i dobar čovjek. Jako mi je drago što su Slovenac i Hrvat ispred svih ostalih: Austrijanaca, Švicaraca, Talijana, Norvežana..., skijaša iz zemalja koje imaju nevjerojatne skijaške pogone. Dva mala susjeda ispred svih, baš je bilo lijepo to doživjeti.
Navečer ste u Adelbodenu imali i proslavu na pozornici. Za vaš izlazak bila je pripremljena pjesma Danijele Martinović “Brodolom”. Jeste li je sami birali?
– Nisam! (smijeh) I ne znam tko ju je izabrao. Ali dobro, dok je pjesma iz Hrvatske, dobro je.
U Adelbodenu je Hrvatska dobila i trenersko priznanje jer je prvi put nakon pet godina Hrvat postavljao stazu u Svjetskom kupu. Što kažete na stazu našeg Mirka Kvasteka?
– Rijetkost je da mi smeta kako je postavljena neka staza. Istok, Eli i Mado očito nisu imali sreće sa stazom, a po rezultatu se vidi da je meni najviše odgovarala. Odgovaraju mi slalomi u kojima je manji razmak između vrata, volim puno “vendi” u slalomu. Mirko Kvastek zaslužio je postavljati staze, trenira Istoka koji je među prvih 20 skijaša na svijetu, što znači da se dokazao kao trener.
Vratimo se na vaš posljednji veleslalom prije postolja, onaj u Alta Badiji gdje ste izbjegli potencijalno tešku ozljedu. Što se ondje dogodilo, tko je bio taj čovjek u cilju?
– Saznao sam da je to bio čovjek koji provjerava je li sve u redu u cilju kad je stanka između nastupa skijaša. Njemu je Markus Waldner, direktor utrka u FIS-u, rekao da nakon idućeg skijaša ide taj njihov “start-stop” signal, a on nije dovoljno dobro slušao i samo je čuo start-stop.
Opsovao sam i čulo se sve u prijenosu, ali nisam si mogao pomoći u tom trenutku. Išao sam oko 80 kilometara na sat, mogli smo obojica slomiti po nekoliko kostiju.
Jeste li čuli da je to na YouTubeu postalo viralno?
– Nisam. Ali fora mi je to čuti.
Što se mijenja nakon Adelbodena?
– Ništa. Još nisam ni došao do svojeg prvog cilja, a to je pobjeda. Nakon toga, plan je napasti i veleslalomski poredak. Puno je još stvari koje želim postići, i dalje sam motiviran kao i prije. Zapravo, još sam motiviraniji – kaže Filip.
Jeste li nakon postolja razgovarali s prvim skijašem svijeta, Henrikom Kristoffersenom?
– Ne puno, samo smo si čestitali. On je zapravo jako bahat i negativan tip. Svi na TV-u mogu vidjeti kakve su mu reakcije pri ulasku u cilj. Često traži izlike za slabiji rezultat u postavljanju staze i drugim razlozima.
Jednom smo u kombiju bili on, ja i još nekoliko skijaša. Trebao je još ući i Istok, a Kristoffersen mu je odbrusio da ne može jer mora ići jedan od njegovih pomoćnika. Na kraju se Istok vozio se s nama. Lijepo mu je odbrusio i rekao da ne bude bezobrazan i da se tako ne može ponašati! - zaključio je Filip Zubčić.
bravo filipeeeeeeeeeeeee!!!!!!!!!!! .............................................................................. i fala ti kaj si konačno riješio enigmu oko kristofersona, kad sam ja to govorila svojim frendovima da je bahat i da mu se to i na nosu vidi , rekli su mi da prestanem olajavati čovjekaka kojeg ne poznam.. a eto ga ljudi... iz usta filipa zupčića u vaše uši....