Neizvjesnost oko toga hoće li se Olimpijske igre u Tokiju održati i dalje je prisutna. Sat koji odbrojava dane do svečanog otvorenja neumitno otkucava, a puno toga je posve neizvjesno, što dakako muči i šefa misije hrvatske olimpijske delegacije Damira Šegotu, čovjeka koji taj posao radi od ljetnih Olimpijskih igara u Ateni 2004. godine.
– Otkako ja organiziram odlaske hrvatskih sportaša na Olimpijske igre, nikad nije bila ovakva situacija. Šest mjeseci je do Igara, a previše toga je nepoznanica. Baš kao i za sportaše i za nas tehničko osoblje bit će to velik izazov. Kako sve ovo vrijeme do Igara tako i na samim Igrama. Kroz sljedećih mjesec dana stvari se moraju razbistriti i definirati i mi moramo znati koliko ranije će sportaši moći ući u Olimpijsko selo. Trenutačna neslužbena informacija je da ćemo moći doći samo pet dana ranije, što je premalo s obzirom na vremensku razliku od osam sati, a to bi značilo da sportaše radi aklimatizacije na iznimne vrućine i vlagu moramo smjestiti nekamo drugamo.
Morat će 14 dana u karantenu?
U Šegotinu slučaju neizvjesnost produbljuje i situacija s ekipnim sportovima. Sve tri muške reprezentacije (vaterpolo, rukomet, košarka) tek moraju pristupiti kvalifikacijskim turnirima pri čemu nitko nije u posve dobroj situaciji. Nad vaterpolistima se nadvila opasnost zaraze jer budu li na kvalifikacijskom turniru imali tri zaražena člana morat će ići kući, a onda od Tokija ništa. Rukometaši su uzdrmani “raspadom sistema” na nedavnom SP-u pa sada strahuju i od Portugala i Tunisa, a košarkaši pak ne znaju hoće li moći računati na sve najbolje igrače jer bi neki od njih, u vrijeme srpanjskih kvalifikacija, mogli imati klupskih NBA obveza.
– Ako bi se dogodilo da se niti jedna naša selekcija ne kvalificira onda bismo mi u Tokiju imali 40 do 45 sportaša, što bi bio najmanji broj još od Igara u Barceloni 1992. kada ih je bilo 39 – zabrinuto će Šegota koji nam je najavio sljedeću aktivnost:
– Bez obzira na to što MOO na to neće nikoga siliti, ja ne vjerujem da će se moći ući u Japan bez procijepljenosti. Jer, inače bi vam se moglo dogoditi da morate biti 15 dana u karanteni. I zato sam ja poslao dopis svim našim savezima pojedinačnih olimpijskih sportova, koji imaju olimpijce, da nam pošalju popis sportaša i pratećeg osoblja kako bismo ih mogli staviti na listu za cijepljenje.
A sportaši u Hrvatskoj na red za cijepljenje neće doći tako skoro što će HOO u prvom dijelu veljače u svom izvješću morati prijaviti i MOO-u. Uostalom, vaterpolisti su se htjeli cijepiti u siječnju, ali za njih cjepiva nije bilo, što nam je potvrdio i predsjednik HOO-a Zlatko Mateša:
– Mi smo preko Ministarstva turizma i sporta zatražili da se vaterpolisti cijepe, čak smo im poslali i popis, ali se, zbog nedostatke isporuke cjepiva od strane proizvođača, to nije dogodilo, a sada je za to datumski već kasno jer su kvalifikacije sredinom veljače. Sljedeći tjedan planiram se naći s ravnateljem HZJZ-a gospodinom Capakom da vidimo možemo li sportaše ubaciti među one koji će prvi primiti Modernino cjepivo.
Izrael već cijepio 50% olimpijaca
Svjestan problema vezanih uz migracijsku dinamiku vrhunskih sportaša, u Belgiji je nacionalni olimpijski odbor od države zatražio da im se odobrio 400-500 cjepiva za njihove olimpijce. Jer, ustanovili su Belgijci da se tijekom drugog vala pandemije zarazilo se čak 22 posto njihovih olimpijaca, a moglo bi se zaraziti još i više jer sportaši moraju putovati da bi se natjecali, a na koncu i kvalificirali za Igre. Inače, u Belgiji je plan da sve rizične skupine stanovništva cijepe do kraja ožujka, a da 70 posto populacije procijepe do kraja rujna.
Baš kao i po broju procijepljenog stanovništva, oko zaštite svojih sportaša dosad su najviše napravili Izraelci koji su već cijepili oko 50 posto svojih olimpijaca, a proces planiraju dovršiti u svibnju.
