Gotovo svi hrvatski tenisači i tenisačice koje poznajemo počeli su na zemlji. Ali na pitanje koja im je omiljena podloga, većina od njih reći će - trava! A slično je i s igračima iz drugih država. Ne radi se tu o nekom teniskom snobizmu, nego o činjenici da je na travi najlakše i najljepše igrati: nema prašine, a nije ni tako tvrdo.
No, radi se i o nečem drugom. Najprivlačnije je ono čega ima najmanje. A travnatih je turnira malo, kao što je malo i travnatih terena. Pa travnata sezona traje jedva nešto malo više od mjesec dana. Zato i Wimbledon, kao najljepši eksponat te travnate čarolije, ima posebno mjesto među Grand Slam turnirima.
Punčecova dva polufinala
Tepanje "zelenoj travici" našeg Gorana Ivaniševića dobilo je već mitske razmjere, kao što je bilo i njegovo (iznenadno) osvajanje tog turnira 2001. godine. No, i ostali naši tenisači i tenisačice vole Wimbledon i rado mu se vraćaju.
- Nama Hrvatima trava tradicionalno leži. Ja sam čitav život proveo na zemlji, na njoj sam i odrastao, ali najbolje rezultate postigao sam na travi - kaže legendarni Nikola Pilić koji je u Wimbledonu najdalje dogurao 1967. kada je u polufinalu poražen od Australca Johna Newcombea, nakon velike borbe u četiri seta.
Pilić je na terenima All England Cluba postigao 20 pobjeda (uz 15 poraza), a jednaki broj pobjeda ima još jedna hrvatska legenda - Josip Punčec, ali uz puno manje poraza - sedam. On je dva puta igrao u polufinalu: 1938. izgubio je od Amerikanca Dona Budgea, a 1939. od jednog drugog Amerikanca - Bobbyja Riggsa. Više pobjeda od Punčeca i Pilića imaju Goran Ivanišević (49-14) i Marin Čilić (31-13).
Osim što od svih Hrvata ima najviše pobjeda (koje pokrivaju trofej i još tri finala) Goran prednjači i po ukupnoj uspješnosti, njegov postotak pobjeda iznosi respektabilnih 77,77. Na drugom mjestu je Punčec (74,07 posto), a na trećem Mario Ančić (73,91 posto), koji, nažalost, zbog bolesti i ozljeda, nije realizirao svoj potencijal do kraja. A baš mu je u Wimbledonu išlo, 2004. je igrao polufinale (izgubio od Roddicka), a od trave se oprostio s dva wimbledonska četvrtfinala, 2006. i 2008. godine, oba puta je izgubio od Rogera Federera. Onog istog kojeg je Mario u svom debiju na tom turniru, 2002. godine, senzacionalno izbacio u prvom kolu.
Marin Čilić na četvrtom mjestu 2018. igrao je finale, ali je opterećen žuljevima na nogama izgubio od Federera, a prije toga nanizao je tri četvrtfinala zaredom: 2014, i 2015. poražen je od Đokovića, 2016. od Federera.
"Leteći Švicarac" često je bio nepremostiva prepreka za naše tenisače na wimbledonskoj travi: protiv Čilića i Ive Karlovića ima po 2-0 i samo je Ančić, jedini od Hrvata (1-2) svladao Federera u All England Clubu. Dakle, Federer - Hrvati 6:1. I zato je dobro da ga više nema u Wimbledonu, no nažalost ove godine neće (zbog sporog oporavka nakon operacije) biti ni Čilića kojemu (zbog dugog neigranja) prijeti i ispadanje iz Top 100.
Nema više ni Ive Karlovića koji je također imao bogatu prošlost u Londonu. Već u svom prvom nastupu 2003. godine u prvom je kolu izbacio branitelja naslova i tada drugog tenisača svijeta Australca Lleytona Hewitta, što je bila jedna od najvećih senzacija. Godine 2009. Ivo je stigao do četvrtfinala, ali ondje mu se ispriječio, pogađate - Federer.
No, zato Borna Ćorić ima priliku da napokon popravi svoj mizerni učinak u Wimbledonu (1-4). A da zna na travi dečko sa Savice dokazao je 2018. u Halleu kada je stigao do naslova pobijedivši u finalu upravo Federera.
VEZANI ČLANCI:
Martić najbolja kod cura
Ivan Ljubičić nije imao puno uspjeha u seniorskoj konkurenciji (8-11, tri puta u trećem kolu), ali je zato bio finalist među juniorima. Godine 1996. izgubio je u čudnoj završnici od Bjelorusa Volčkova (suparnik se cijelo vrijeme žalio na ozljedu), koji poslije i nije napravio neku profesionalnu karijeru.
Kad su djevojke u pitanju, najbolji učinak ima Petra Martić (14-9), iako nikad nije otišla dalje od osmine finala (tri puta), a najdalje je od naših, do polufinala, stigla Mirjana Lučić 1999. godine (poraz od Steffi Graf). Od Donne Vekić (6-8 i osmina finala 2018.) pravi rezultat tek iščekujemo. Možda već ove godine...
