Hrvatska tekvondaška reprezentacija vratit će se iz Azerbajdžana, sa Svjetskog prvenstva, s najmanje četiri medalje. A nakon što su se kolajnama okitili Ivan Šapina (87 kg, srebro), Matea Jelić (73 kg, bronca) i Bruna Duvančić (49 kg, bronca) sve je pozlatila Lena Stojković (46 kg). A ona je, nakon dva uzastopna europska naslova, obranila naslov svjetske prvakinje osvojen lani u meksičkoj Guadalajari i jedina je od šampiona kojoj je to pošlo za rukom odnosno nogom.
Niz drama i preokreta
A za to se izborila nizom fantastičnih, dobrim dijelom i dramatičnih, pobjeda kakva je bila i ona finalna protiv fantastične mlade Tajlanđanke Kamonchanok Seeken (4:14, 12:11, 6:3).
A nakon prve runde, promatraču sa strane, zlato se činilo nemogućom misijom jer 17-godišnja Tajlanđanka je zastrašujućom lakoćom baratala nogom i pogađala Lenu u glavu udarcima vrijednim po tri boda. No, Lena ne bi bila to što jest da nije sposobna prilagoditi se i navesti vodu na svoj mlin. Dakako, uz pomoć svog trenera Veljka Laure Šiše ali i izbornika reprezentacije Tonija Tomasa koji je sve to, uz vrlo glasne sugestije, gledao s tribina.
Iako je prvu rundu uvjerljivo izgubila, Splićanka lavljeg srca nije se pokolebala. Iako je gubila 5:8, 9:11, drugu je rundu preokrenula u samoj završnici (12:11) a u trećoj je tempom slomila suparnicu za veliko slavlje njenih trenera i reprezentativnih kolega.
- Kad god sam se lomila i mislila jesam li ja ta, mogu li ja to ovaj put, čula bih glas trenera iza mene i to mi je davalo snagu.
Skromna, kakva jest, u svojoj slavljeničkoj izjavi Lena uopće nije sebe stavljala u prvi plan:
- Ponosna sam i sretna, najmanje na sebe a najviše na svoj klub Marjan i svoje trenere, ljude koji su oko mene i zahvalna sam na atmosferi i okruženju koje me gura naprijed. Da nije bilo njih ja možda uopće ne bi bila tu. Kada sam se lomila, kad mi je bilo jako teško oni su bili tu i sve se to pretočilo i u ove borbe.
A nije samo finale bio dramatičan. Nakon što je u prvom kolu rutinski pobijedila Indijku Kakadiyju (13:5, 15:5), a potom i Turkinju Yildirim (13:9, 16:3), i to u ponovljenom finalu prošlogodišnjeg SP-a, činilo se da je Lena ima sve pod kontrolom.
GALERIJA Hrvatsko čudo u Bakuu: Lena Stojković dvostruka svjetska prvakinja
No tako nije mislila i Kazahstanka Bakiševa koja je bila odlučna da “skine skalp” svjetskoj prvakinji. Nakon što su borkinje čekale suce desetak minuta, pa su se i ohladile, prvu dizelašku rundu dobila je Bakiševa (3:4). Druga je pripala Hrvatici (9:3), a onda je krenula trilerska treća dionica. Samo 17 sekundi prije kraja treće runde Lena je gubila 3:6, ali je istog časa uzvratila istom mjerom (nogom u glavu) za 6:6. Nakon što je, udarcem nogom u oklop, povela s 8:6, Stojković je tu prednost u posljednjim sekundama znalački obranila jednim dozvoljenim izlaskom (povlačenjem) iz borilišta za konačnih 8:7.
A znate kako je s četvrtfinalima na najvećim natjecanjima. To su mečevi koji su granica između postolja i ničega jer ljudi ne pamte peta mjesta.
- To se dogodilo Doris Pole koja je pobijedila svjetsku prvakinju i osvajačicu olimpijskog srebara ali je ostala bez medalje. Ja sebi ne volim stavljati taj pritisak i meni je svaka borba bitna, u svaku ulazim sa 100 posto.
Ništa manje napeto nije bilo niti u prvoj rundi polufinala protiv Japanke Okamoto kada je “play of the day” izveo Lenin trener Veljko Laura. Naime, kod rezultata 3:4, samo sekundu prije kraja prve runde, Šišo je zatražio da se Leni priznaju tri boda za udarac u glavu kojeg s tribina nitko nije vidio.
- Ja jesam izvela taj udarac ali nisam bila sigurna da je dobar pa nisam signalizirala, no trener je tada izveo genijalan potez koji je preokrenuo borbu - kazala je Lena odajući priznanje treneru Lauri koji je pak rekao:
- Nije to bio jak udarac ali dovoljno dobar da se prizna. Lena u to nije bila sigurna no ja sam morao iskoristiti tu mogućnost i isplatilo se.
VEZANI ČLANCI:
Nakon toga, u drugoj rundi drame više nije bilo (9:0), pa za trećom dionicom nije bilo niti potrebe.
No, zato jest bilo treće u finalu. Pa kako je to Lena uspjela preokrenuti borbu nakon glatko izgubljene prve runde?
- Dogovor je bio isti i prije prve runde ali ja nisam suparnicu dovoljno dobro osjetila. Trener je svo vrijeme ponavljao što trebam raditi no isprva nije išlo. Mogla sam odustati no kada sam čula da mi stalno govori “vjeruj u sebe”, prestala sam razmišljati i radila što trebam.
Ovim odličjem brojčano je izjednačen dosad rekordni učinak na svjetskim prvenstvima, a on je ostvaren 2019. u Manchesteru kada su brončane medalje osvojili Ivan Šapina, Doris Pole, Kristina Tomić i Bruna Vuletić.
A osvojena bi tada bila i peta medalja da se upravo Leni Stojković nije dogodila životna lekcija koju nam je prepričao njen trener Veljko Laura Šišo:
– U borbi za medalju, minutu prije kraja, Lena je vodila s 10 razlike, a na koncu je izgubila s 10 razlike. Imala je tada 17 godina i ta joj je borba bila prekretnica u karijeri. Nema dobivene borbe dok nije sviran kraj. Isto tako, ne možeš osvojiti medalju ni ako u glavi nisi stabilan. Ako nisi psihološki na to spreman, badava ti svi treninzi i fizička priprema.
S trenerom od vrtićkih dana
A da ima snažnu psihu, Lena je pokazala upravo u borbi za medalju, u vrlo napetom četvrtfinalu. Samo 17 sekundi prije kraja posljednje runde Lena je gubila 3:6.
– U tekvondou tri boda mogu biti puno, a ne moraju značiti ništa. Rezultat se brzo okreće i, ako pomisliš da je gotovo, kada se to tebi čini, onda obično izgubiš borbu. U tu borbu Lena je ušla lošije. Nije nametnula svoj ritam pa smo se, nakon izgubljene prve runde, čupali. Tijekom druge runde nanijeli smo štetu protivnici, koju inače nanosimo, a to je da je iscrpimo i u tome smo uspjeli – kazuje Veljko Laura koji Lenu vodi od njezinih tekvondaških početaka:
VEZANI ČLANCI:
– Lenu znam od vrtićke dobi i ona je od tada posvećena tekvondou. Kada nekoga znaš odmalena, za njega se vežeš kao za vlastito dijete. S takvim njezinim radnim navikama svaki trening je uživancija i nadam se da će to potrajati što duže.
U najsjajnijoj medalji uživao je i izbornik Toni Tomas koji je nakon borbe radosno zaustio:
- To je hrvatsko srce. Kroz naš klub su prošle tisuće sportaša ali nitko nije bio ovako energetski, kondicijski, jak kao Lena. Lucija i Ana Zaninović su bile moćne ali ovo je nevjerojatno. Ja se ne sjećam da je Lena ikad izgubila treću rundu.
Ovo treba na naslovnice a ne oni sto prodaju djecu pa im veleposlanstvo plati da ih oslobode