Malo je drukčija slika u hrvatskom prvenstvu u odnosu na onu kada smo, prije nešto manje od dva i pol mjeseca, razgovarali s Damirom Milinovićem.
– Zadnji put kada smo razgovarali Rijeka je bila ispred Dinama. Nadam se da će na Rujevici biti dobra utakmica. Oba trenera najavljuju napadački nogomet, a i Rujevica je odavno rasprodana. Kako je Željko Sopić najavio: "Dobro došli u Zmajevo gnijezdo..." – počeo je bivši igrač Rijeke i Dinama.
S obzirom na to da ste igrali u oba kluba, jesu li emocije podijeljene?
– Često me to ljudi pitaju. Rođen sam u Rijeci, svu svoju mladost proveo na Kantridi. Rijeka je moja ljubav, a Dinamo je bio posao koji sam profesionalno odradio. Logično je da su emocije na strani Rijeke.
Što bi po vama bio najrealniji ishod, uzmete li u obzir što se događalo zadnjih nekoliko tjedana?
– Dinamo ima pobjednički gard i naviknuo se osvajati trofeje. Isto tako, znamo kakve je probleme imao u ligi dok nije ispao iz Europe. Mučio se. Sada je na vrhu i u finalu kupa. Rijeka ima vrhunsku sezonu, igra odlično na Rujevici. Imala je predivan niz koji je, nažalost, prekinut. Nitko ne smije omalovažiti uspjeh Rijeke, posebice na Rujevici, gdje ima 13 pobjeda i samo jedan poraz, uz dva remija, a razlika pogodaka je 41:10. I ovog puta imat će snažnu podršku. Svi u Rijeci najavljuju pobjedu, želim samo da ne bude incidenata i da pobijedi bolji. Iako, ta utakmica možda neće ni biti ključna jer Rijeka ima teška gostovanja u Varaždinu i Osijeku, a i Dinamo igra protiv Osijeka. Onaj tko pobijedi, dobit će dodatnu sigurnost.
Ključan je mentalitet
Na čemu Sopić, po vama, temelji optimizam kada kaže: "Bit ćemo prvaci..."?
– Među ostalim, na ovom dugom nizu. Sada je momčad dosta dugo na okupu, a pojačana je igračima dovedenim na zimu. Isto tako, rekao bih da Dinamo ipak još nije u onom stopostotnom ritmu i da će pronaći njihove slabe točke. Sopić je dosta samouvjeren, a takav i treba biti pravi trener i vođa. Važna je ta energija i siguran sam da iskreno vjeruje u pobjedu.
Je li Rijekina utakmica protiv Lokomotive pokazala da joj možda nedostaje taj ključni sastojak?
– Taj Dinamov mentalitet je ključan, slažem se. Cijelo vrijeme govorili su da Rijeka nema pritisak, no svaki sportaš mora naučiti živjeti s tim. Tko to ne može, nije vrhunski sportaš. Sigurno će na Rijeci biti veći teret jer svi očekuju da pobijedi Dinamo i da osvoji prvenstvo. Dinamo zna igrati takve utakmice i bit će jako zanimljivo.
Kakve vještine mora imati trener u takvim situacijama, odnosno kakav to mora biti motivacijski govor uoči najvažnije utakmice za većinu igrača Rijekine momčadi?
– U takvim utakmicama dovoljan im je motiv ulog prvog mjesta, osvajanja naslova koji možda nikada neće osvojiti. Da ne govorim o punom stadionu. Trener mora imati znanje. Svaki ima svoj stil prenošenja informacija igračima. Nekada je potrebno samo malo "zakuriti".
Sopić je taj, čini li se i vama to?
– On ima tu energiju i cijelu sezonu skida pritisak s momčadi. Među igračima ima slične karaktere koji će odraditi svoj dio posla. Ne vjerujem da će imati duge govore.
Puno trenera kaže da je vještina upravljanja momčadi u kriznim situacijama ponekad i važnija od nogometnog znanja.
– To je verbalna, ali i neverbalna komunikacija, koje puno znače. Ako trener zna prenijeti svoje zamisli, onda je vrhunski motivator i zna prenijeti potrebnu emociju. Većina trenera želi prenijeti previše informacija pa igrač nekada i smetne s uma ključne upute. Momčad u svakom trenutku mora znati što se od nje očekuje. Sve te informacije mogu se promijeniti kako se mijenja rezultat. Važno je da trener zna voditi utakmicu, da vidi svaki detalj i da je smiren. Isto tako, mora imati pravi stožer koji će mu sugerirati rješenja.
Sada mi je pala na um utakmica između Real Madrida i Manchester Cityja. Reakcije hladnog Carla Ancelottija i temperamentnog Pepa Guardiole...
– Pep je emotivac i intenzivno proživljava svaki potez. Ali i Ancelotti je na kraju pokazao emociju. Možda je ipak malo iskusniji od Pepa, djelovao je smirenije, no sigurno je imao 200 otkucaja srca u minuti.
Tako će lupati srca obojice trenera ove nedjelje?
– Mislim da hoće. Jakir i Sopa slični su treneri. Jakiru je možda bilo i teže jer mu u Dinamu nije najbolje krenulo. Oni su prijatelji, sigurno žive za tu utakmicu, a njihovi otkucaji bit će i 250 u minuti.
Treba li se Rijeka prilagoditi Dinamovu sustavu?
– Mislim da se Rijeka neće prilagođavati. Sopić je kazao da će napasti visoko, s pritiskom na Dinamovu zadnju liniju. Dinamo ima dosta problema s obranom, a Rijeka je najjača u tom napadačkom dijelu igre i logično je da će u toj ideji igre tražiti svoju priliku. Kroz ukradenu loptu i prostor pokušati ugroziti protivnika.
To je, dakle, varijanta s Pjacom i Pašalićem široko i duboko, praktički u zadnjoj liniji Dinama, kako bi se njihovi bekovi morali spustiti?
– Tako je. Ne dopustiti stoperima Dinama da se razigraju, a bekovima da budu opasni. Pjaca i Pašalić mogu napraviti nered. U napadu će to biti Marić ili Ivanović, dok Obregon uvijek s klupe nešto donese, moć kada ostale momčadi padaju. Tko god bude igrao, pravit će pritisak i pokušati iskoristiti bočne pozicije.
Tu se onda otvara prostor u veznom redu i za Niku Jankovića, koji je protiv Lokomotive donio puno okomitiju i moderniju igru Rijeke.
– Niko ima lijepu perspektivu, zna zabiti, asistirati, ima dobar udarac, pregled igre... Rijeka se sigurno neće braniti i tu bi ključnu ulogu mogli odigrati spomenuti Pašalić i Pjaca, ali i Fruk i Janković. Ne smije ni Rijeka previsoko dignuti bokove, trebaju biti obazrivi.
Kako komentirate odluku da ključne utakmice sude strani suci?
– Vidim da je opći stav bio pozitivan. Suci su pokazali autoritet i s njima na terenu nema puno priče. Na to su i treneri upozoravali svoje igrače, da nema prigovora. Dobra je to odluka, to je, čini mi se, najbolje i najpoštenije. Kada se već krenulo s tom praksom, treba je i nastaviti. Da svima bude isto, bez izuzetaka.
Kako su se u vaše igračko doba doživljavali ovakvi susreti?
– Čini mi se da se nije previše toga promijenilo. I onda je bilo, kao i sada, dosta slično. Igrači u karantenama podižu ozračje, analiziraju suparnika. Naravno da te adrenalin obuzme kada pomisliš na utakmicu i pun stadion, na protivnika. Posebice kada znaš da ta utakmica može puno toga odlučiti. Odnosno, da u svom igračkom životu možeš puno toga promijeniti osvajanjem naslova prvaka.
Je li vam neka utakmica posebno ostala u sjećanju?
– Svi se sjećamo one legendarne utakmice iz 1999. godine protiv Osijeka. Kao i one tri dana prije u Splitu, na kojoj je na Poljudu bilo 45 tisuća gledatelja. Ozračje na derbijima je posebno, veći je adrenalin, ali i odgovornost trenera i igrača.
Jeste li možda zadnjih tjedana razmišljali o tome kakva bi to fešta bila kada bi Rijeka pobijedila Dinamo u derbiju i na kraju osvojila naslov prvaka?
Posebna priča
– Dovoljno se sjetiti zadnjeg Rijekina osvajanja prvenstva kada se na Korzu slavilo do dugo u noć. Ili, bolje rečeno, do jutra. Zadnja utakmica na Rujevici, kada su svi navijači ušli na travnjak. Rijeka jedva čeka da se takvo što ponovi, živi za taj trenutak da se ponovi ta 2017. godina. Bilo bi predivno da se opet ponovi ta riječka priča s osvajanjem naslova. A nitko ne bi imao ništa protiv i da se uzme kup. Bit će puno muke do toga, a uspije li Rijeka u naumu, to će biti posebna navijačka priča.
I onda ćete opet nazdraviti u ime nekih starih, prošlih vremena?
– Pa da. Bio sam ja na dočeku i proslavi 2017. godine na Korzu, s prijateljima i djecom. Čekali smo ih da se vrate u Rijeku, donijeli su pehar na glavni gradski trg. Sve sam prošao u tom klubu, nisam podigao pehar kao igrač u Rijeci, no puno sam toga ovdje napravio. Volio bih još jednom osjetiti tu navijačku strast nakon velikog Rijekina trijumfa – zaključio je Milinović.
